Kutikula

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Kutikula je površinski zaštitni sloj na telu mnogih životinja i biljaka, naročito onih koje naseljavaju suvozemne ekosisteme. Sintetiše je epidermis, nema ćelijsku strukturu, a u sastav kutikule često ulaze lipidi. Funkcija kutikule je mehanička zaštita i zaštita od prekomernog isušivanja tela.

Kutikula biljaka[uredi | uredi kod]

Kutikula je prisutna kod pojedinih grupa algi i kod svih kopnenih biljaka. U sastav kutikule kopnenih biljaka ulazi voštano jedinjenje kutin, dok se kod algi mogu pronaći i druga jedinjenja. Kutin je nepropustan za vodu te sloj koji gradi uspešno zadržava vodu u tijelu, sprečavajući isparavanje sa površine. Kod vaskularnih biljaka kutikula ne prekriva jedino otvore za razmenu gasova (stome i lenticele).

Kutikula beskičmenjaka[uredi | uredi kod]

Kutikula je prisutna kod većine grupa beskičmenjaka, ali najznačajniju ulogu ima kod životinja kod kojih dolazi do njenog presvlačenja (Ecdysozoa). Kod ove grupe beskičmenjaka (u koju spadaju i najbrojniji - zglavkari) kutikula je izgrađena od dva sloja:

  • spoljašnje epikutikule, koja je najčešće izgrađena iz lipoproteina;
  • unutrašnje prokutikule, koja je većim delom izgrađena od hitina i može se diferencirati na dva podsloja:
  • spoljašnji, egzokutikulu
  • unutrašnji, endokutikulu

Čvrstina kutikule se ponekad ostvaruje inkrustacijama kalcijum-karbonata, kao što je slučaj kod endokutikule dekapodnih rakova. Kako kutikula sprečava rast organizma, tokom životnog ciklusa nekoliko puta se dešava njeno presvlačenje. Presvlačenje je hormonski regulisano.

Kutikula hordata[uredi | uredi kod]

Među hordatima, samo primitivnije (vodene grupe poput tunikata i riba) sadrže kutikulu na površini tela. Uloga kutikule je mehanička odbrana, zaštita od patogena, kao i omogućavanje lakšeg kretanja kroz vodenu sredinu.