Kraljevina Nanzhao

Izvor: Wikipedia

Nanzhao, alternativno Nanchao ili Nan Chao (tradicionalni kineski: 南詔; pojednostavljeni kineski: 南诏; pinyin: Nánzhào​; tibetanski: Jang[1]) je bila država na granici današnje južne Kine i Jugoistočne Azije koja je postojala u 8. i 9. vijeku, a kojoj je središte bila današnja kineska provincija Yunnan.

Nastala je od nekoliko plemena u okolici jezera Erhal koja su imala vlastite države pod nazivom zhao. Godine 649. je Xinuluo (細奴邏), poglavica plemena Mengshe (蒙舍), osnovao kraljevstvo Damengguo (大蒙國). Godine 737. je Piluoge(皮逻阁)uz blagoslov kineske dinastije Tang ujedinio šest zhaoa, koji su otada poznati kao Nanzhao (na mandarinskom "Južni Zhao").

Etnički sastav nove države nije sasvim jasan, ali se pretpostavlja da su većinu ili značajan dio činili predstavnici današnjeg Bai naroda. Elita je, pak, govorila nuosu jezik, tibetansko-burmanski jezik sličan današnjem burmanskom.

Nanzhao su oko 750. napali Tibetanci i stavili pod svoju kontrolu. Pokušaji Kineza da povrate te teritorije su propali, dijelom i zbog Anshi pobune. Nanzhao se oko godine 794. oslobodio tibetanske vlasti, a potom započeo ekspanziju na okolna područja - prvo u današnju Burmu, potom sjeverni Laos, a potom i na sjever, što je kulminaciju dobilo 829. kada je od Kineza osvojen Chengdu, sjedište provincije Sečuan. Kinezi su Sečuan uspjeli povratiti tek oko 883. Sama država Nanzhao je propala uslijed ustanka u kome je 902. pobijena cijela kraljevska porodica. Oko godine 937. je na području stare države osnovana Kraljevina Dali.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Stein, R. A. (1972) Tibetan Civilization, p. 63. Stanford University Press. ISBN 0-8047-0806-1 (cloth); ISBN 0-8047-0901-7 (pbk)

Literatura[uredi - уреди]