Kostarikanska književnost

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Kostarikanska književnost svoje korijene ima u razdoblju kolonizacije te je u velikoj mjeri obilježena europskim utjecajem. Kako je Kostarika relativno mlada zemlja, njezina nacionalna književnost također je prilično mlada. Njezinm počecima smatra se kraj XIX. vijeka.

Kronologija[uredi | uredi kod]

Trenutno, najprihvaćeniji kronološki pregled kostarikanske književnosti je onaj što ga je predložio profesor Álvaro Quesada Soto. Prema Sotu, tiskana književnost u Kostariki započinje krajem XIX. vijeka te je, od tada, cijela nacionalna književnost prošla kroz pet velikih perioda, koje on naziva "generacijama", mada se naziv ne može izjednačiti s njegovom tradicionalnim značenjem. Prema Sotu, pregled bi izgledao ovako:

Olimpska generacija (1890–1920)[uredi | uredi kod]

Pisci ovog perioda pišu u kontekstu liberalne oligarhije. Osnovna odlika ovog perioda jest ta da su djela ovih pisaca pisana u vrijeme formiranja i konsolidacije nacionalne svijesti.

Repertorio generacija (1920–1940)[uredi | uredi kod]

Ova generacija dobila je ime po časopisu Repertorio Americano de Joaquín García Monge. Ovaj period donio je krizu liberalne oligarhije tako da književnost ovog perioda obilježavaju nove jezične forme, poput groteske, crnog humora, parodije i satire.

Generacija 40-ih (1940–1960)[uredi | uredi kod]

U ovom periodu u Kostariku prodiru ideje socijaldemokracije. Bilo je to vrijeme preispitivanja i reforme, prepuno socijalnih reformi i s novom idejom države. Glavne književne teme bile su socijalni problemi, podjela zemljišta i korporacije u tranzicijskom razdoblju.

Urbana generaicija (1960–1980)[uredi | uredi kod]

Ovaj period kostarikanske historije obilježile su industrijalizacija i modernizacija. Na polju književnosti, predominantne teme su one grada, urbanizma i urbanog života.

Generacija razočarenja (1980–danas)[uredi | uredi kod]

Tokom 1980-ih, kostarikanska književnost ušla je u novo razdoblje. Novi period donio je otklon od onih tendencija koje sukarakterizirale kostarikansku književnost u njezinim počecima. To se ponajviše odnosilo na realizam, koji je gotovo u potpunosti odbačen. Ovo je dovelo do pluralizma stilova. Ipak, sva djela karakterizirana su tematskim jedinstvom: razočarenje modelom Države što su ga formirali kostarikanski političari.