Koronalne rupe

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Koronalne rupe su oblasti u koroni Sunca gde je gustina manja oko 10 puta od gustine drugih delova korone, kao i temperatura plazme. Prvi put su detektovane sredinom 70-tih godina 20. veka sa svemirske stanice Skajlab. Registrovano je da solarni vetar najviše otiče sa Sunca upravo kroz koronalne rupe. Nedostatak materije u oblastima koronalnih rupa posledica je činjenice da gas može slobodno da otiče u okolni prostor velikom brzinom, vođen poremećajima u atmosferi i magnetnom polju Sunca. Na mestima gde se nalaze koronalne rupe linije magnetnog polja su gotovo otvorene, te se prostiru od površine Sunca i zalaze daleko u međuplanetarni prostor. Naelektrisane čestice nastoje da prate linije magnetnog polja i zbog toga napuštaju površinu Sunca. U drugi delovima korone linije magnetnog polja ostaju bliže površini Sunca i tako zadržavaju naelektrisane čestice u blizini površine onemogućavajući intenzivno oticanje solarnog vetra (ovo je ekvivalentno situaciji na Zemlji gde magnetno polje naše planete teži da spreči čestice solarnog vetra da padnu na Zemlju). Najveće koronalne rupe mogu da imaju dimenzije merene stotinama hiljada kilometara. Strukture takve veličine mogu se videti, u proseku, samo nekoliko puta svake decenije. Manje rupe, dimenzija desetak hiljada kilometara, mnogo su češće i javljaju se svakih nekoliko sati.

Snimanje[uredi | uredi kod]

Koronarne šupljine su otkrivene kad su rentgenski teleskopi iz Skylabovih misija lebdjeli iznad Zemljine atmosfere radi otkrivanja strukture korone.

Snima ju se koristeći se trima različitim filtrima ultraljubičaste boje. Na snimkama izgleda tamnija zbog manje gustoće plazme te niže temperature. NASA ga snima sa svoje promatračnice SDO.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Spaceweather.com
  2. Gombosi, Tamas. Physics of the Space Environment. New York: Cambridge University Press. ISBN 0-521-59264-X. 
  3. Jiang, Y., Chen, H., Shen, Y., Yang, L., & Li, K. (2007, January). Hα dimming associated with the eruption of a coronal sigmoid in the quiet Sun. Solar Physics, 240(1), 77-87.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Sunce Sunce
Unutrašnja struktura: JezgroRadijativna zonaTahoklinKonvektivna zonaFotosfera
Spoljašnja struktura: Atmosfera (Hromosfera · Tranziciona zona · Korona) • Sunčev vetarHeliosferaTerminacioni šokHeliopauzaMagnetno polje
Pojave na Suncu: Sunčeve pegeFakuleGranuleSupergranuleSpikuleSunčeve bakljeErupcijeProtuberanceKoronalni lukoviKoronalne eksplozijeKoronalne rupe
Pojave vezane za Sunce: Sunčeva aktivnost (Sunčev ciklus) • Sunčevo zračenjeSunčev dinamoRotacijaPomračenjaHelioseizmologijaProblem Sunčevih neutrinaStandardni model Sunca
Astronomija