Konstantin Stanislavski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Konstantin Stanislavski
kazališni glumac, režiser i teoretičar
Biografske informacije
RođenjeKonstantin Sergejević Aleksejev
(1863-01-05)5. 1. 1863.
Moskva, Rusko Carstvo
Smrt7. 8. 1938. (dob: 75)
Moskva, SSSR
SupružnikMarija Petrovna Perevostčikova (umjetničko ime: Maria Liliana)
Profesionalne informacije
Zanimanjekazališni glumac, režiser i teoretičar

Konstantin Sergejevič Stanislavski (Ruski: Константин Сергеевич Станиславский) (17 Januar[O.S. 5 Januar] 1863 – 7 August , 1938), je bio ruski glumac, režiser i teatrolog. Najpoznatiji je kao tvorac sistema Stanislavskog koji je kasnije utjecao na razvoj metodske glume.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rodio se kao Konstantin Sergejevič Aleksejev u Moskvi, u bogatoj porodici. Prvi put glumi u pozorištu sa sedam godina. Izabrao je umetničko ime Stanislavski na početku karijere (verovatno da bi sačuvao reputaciju svoje porodice).

1888. godine, Stanislavski je osnovao Društvo umetnosti i knježevnosti pri Malom Teatru, gde je stekao iskustvo o estetici i scenskom nastupu.

1897. je bio jedan od suosnivača Moskovskog Teatra Umetnosti (MTU) zajedno sa Vladimirom Nemirovičem-Dačenkom. Jedna od prvih produkcija bila je Čehovljev "Galeb". U MTU je Stanislavki počeo da razvija, zasnovano na tradiciji realizma Aleksandra Puškina, svoj čuveni "Sistem" (koji se ponekad pogrešno naziva i metod). "Sistem Stanislavski" se fokusira na razvoj realnih karaktera na sceni. Glumci se savetuju da koriste "emocionalnu memoriju" da bi na prirodan način prikazali emocije lika koga glume. Da bi ovo postigli, glumci treba da se sete momenta iz sopstvenog života kada su osećali traženu emociju, i da je ponovo prožive u svojoj ulozi da bi gluma izgledala realnije.

Veliki broj današnjih glumaca kako u pozorištu, tako i ne televiziji i filmu, duguju mnogo Stanislavski sistemu. Korišćenjem Sistema, glumac duboko analizira motivacije uloge koju igra. Glumac mora da pronađe "cilj" za svaku pojedinačnu scenu, kao i "super cilj", za celu predstavu.

Jedan način da bi ovo postiglo je korišćenje Stanislavskovog "magičnog ako". Glumci moraju stalno da sebi postavljaju pitanja. Na primer, jedno od prvih pitanja koje moraju sebi da postave je "Šta bi bilo kada bih se ja našao u istoj situaciji kao i osoba koju glumim?"

Stanislavki je takođe imao značajan uticaj na modernu operu i pojačao je rad pisaca kao što su Maksim Gorki i Anton Čehov.

Stanislavski je preživeo i Rusku revoluciju 1905 i rusku revoluciju 1917. Navodno je Lenjin intervenisao da bi ga zaštitio. 1918. Stanislavski osniva prvi studio kao školu za mlade glumce, i piše nekoliko važnijih dela.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Banham, Martin, ed. 1998. The Cambridge Guide to Theatre. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-43437-8.
  • Benedetti, Jean. 1989. Stanislavski: An Introduction. Revised edition. Original edition published in 1982. London: Methuen. ISBN 0-413-50030-6.
  • ---. 1998. Stanislavski and the Actor. London: Methuen. ISBN 0-413-71160-9.
  • ---. 1999. Stanislavski: His Life and Art. Revised edition. Original edition published in 1988. London: Methuen. ISBN 0-413-52520-1.
  • Braun, Edward. 1982. "Stanislavsky and Chekhov". The Director and the Stage: From Naturalism to Grotowski. London: Methuen. ISBN 0-413-46300-1. p. 59-76.
  • Carnicke, Sharon M. 1998. Stanislavsky in Focus. Russian Theatre Archive Ser. London: Harwood Academic Publishers. ISBN 90-5755-070-9.
  • Counsell, Colin. 1996. Signs of Performance: An Introduction to Twentieth-Century Theatre. London and New York: Routledge. ISBN 0-415-10643-5.
  • Hagen, Uta. 1973. Respect for Acting. New York: Macmillan. ISBN 0-02-547390-5.
  • Hobgood, Burnet M. 1991. "Stanislavsky's Preface to An Actor Prepares". Theatre Journal 43: 229-232.
  • Innes, Christopher, ed. 2000. A Sourcebook on Naturalist Theatre. London and New York: Routledge. ISBN 0-415-15229-1.
  • Merlin, Bella. 2007. The Complete Stanislavsky Toolkit. London: Nick Hern. ISBN 978-1-85459-793-9.
  • Milling, Jane, and Graham Ley. 2001. Modern Theories of Performance: From Stanislavski to Boal. Basingstoke, Hampshire and New York: Palgrave. ISBN 0-333-77542-2.
  • Roach, Joseph R. 1985. The Player's Passion: Studies in the Science of Acting. Theater:Theory/Text/Performance Ser. Ann Arbor: University of Michigan Press. ISBN 0-472-08244-2.
  • Stanislavski, Konstantin. 1936. An Actor Prepares. London: Methuen, 1988. ISBN 0-413-46190-4.