Konsonant

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Grafikon pokazuje koliko često se u srpskohrvatskom jeziku pojavljuje pojedini suglasnik.

Konsonant ili suglasnik naziv je, u fonetici, za glas koji se stvara zatvaranjem jednog dela govornog trakta tako da vazdušna struja ne prolazi slobodno od pluća do usana.

U fonološkom smislu pojam suglasnik se često koristi za neslogotvorne glasove ili za polusamoglasnike, tj. glasove koje se fonetički smatraju samoglasnicima, ali se ponašaju kao suglasnici u nekom određenom jeziku.

Suglasnici u srpskohrvatskom jeziku su:

  • b, v, g, d, đ, ž, z, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, t, ć, f, h, c, č, dž, š

Podela suglasnika prema zvučnosti[uredi | uredi kod]

Suglasnici se prema zvučnosti dele na:

  • zvučni: B, G, D, Đ, Ž, Z, Dž
  • bezvučni: P, K, T, Ć, Š, S, Č, F, H, C
  • sonanti: M, V, R, L, N, Lj, Nj, J (pri njihovom izgovoru, kao i pri izgovoru samoglasnika, glasnice trepere, ali se ipak stvara neka prepreka. Ovi glasovi se nazivaju glasnici ili sonanti.)

Podela suglasnika prema mestu izgovora (tvorbe)[uredi | uredi kod]

Suglasnici se prema mestu izgovora (tvorbe) dele na:

Vidi još[uredi | uredi kod]