Komodijan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Komodijan (latinski: Commodianus) bio je hrišćanski latinski pisac iz 4. ili 5. veka, možda rodom iz Gaze ili Arlesa.[1]

Život[uredi | uredi kod]

Sve što je poznato o Komodijanu temelji se na informacijama koje on sam daje u svojim spisima. Stil i neke osobenosti u izboru vokabulara navode na zaključak da je bio poreklom iz provincije Afrike.[2] Sam Komodijan navodi da je odrastao i dugo živeo kao paganin, ali da se, zahvaljujući Svetom pismu, preobratio u hrišćanstvo.[3] Za sebe koristi epitet Gazaeus, koji može ukazivati na njegovu povezanosti s gradom Gazom u Palestini ili, pak, na to da je bio zaslužan za neku vrstu podrške tamošnjoj crkvi.[2]

Naučnici se ne slažu oko toga kad je tačno Komodijan živeo i stvarao. Neki na jednom mestu u Komodijanovim Poukama[4] vide aluziju na papu Silvestera I (314‒335), savremenika Konstantina Velikog, te tog pisca smeštaju u 4. vek;[5] drugi smatraju da je Komodijan živeo u 3. veku, odnosno da vrhunac njegovog stvaralaštva treba smestiti u vreme oko 270. godine,[2] a ima i onih koji veruju da on "najvjerojatnije ipak pripada 5. stoljeću".[6]

Delo[uredi | uredi kod]

Od Komodijana su sačuvana dva apologetska dela u heksametarskim stihovima, od kojih je prvo naslovljeno Odbrambena pesma protiv Jevreja i pagana (Carmen apologeticum adversus Iudaeos et gentes) ili Pesma o dva naroda (Carmen de duobus populis), a drugo Pouke ili Uputstva (Instructiones),[6] odnosno, punim imenom, Pouke protiv paganskih bogova za hrišćanski nauk (Instructiones adversus gentium deos pro christiana disciplina).[2] Odbrambena pesma, u 1.052 stiha, opisuje poslednje dane uoči propasti sveta[7] i izlaže hrišćanski nauk u didaktičke svrhe.[1]

Pouke se zapravo sastoje od 80 kratkih pesama s akrostihom,[6] koji formiraju početna slova svakog stiha i ukazuju na osnovnu tematiku pesme. Izuzetak je 60. pesma, gde su početna slova stihova poređana abecednim redom, dok u 80. pesmi početna slova stihova, kad se čitaju unatrag, daju reči: Commodianus Mendicus Christi.[2] Od ovih osamdeset pesama, njih 36 upućeno je paganima s ciljem da ih se pridobije za istinsku veru, u devet pesama pisac nastoji uveriti Jevreje u ispravnost hrišćanskog učenja, a ostale su pesme posvećene poduci katehumena i pokajnika.[2]

Komodijanova dela odišu verskim fanatizmom, zagriženošću, pa i otvorenom mržnjom prema paganima i antičkoj civilizaciji paganskoj; dok obrazovani hrišćanin Auzonije u 4. veku peva hvalospeve veličini drevnoga Rima, dotle Komodijan ushićeno slavi rimsku propast:[7]

Luget in aeternum, quae se iactabat aeterna,
Cuius et tyranni iam tunc iudicantur a Summo.
Stat tempus in finem fumante Roma maturum,
Et merces advenient meritis partita locorum.

Tuguje večno grad koji se razmetao da je večan,
čijim tiranima sad već Svevišnji sudi.
Stoji vreme, puši se Rim, u brzu propast srlja,
i svakoga po zasluzi njegova stiže kazna.[8]

Komodijanov jezik blizak je vulgarnom latinitetu, s podosta barbarizama; jedni drže da se pesnik na taj način hteo približiti široj publici,[5] a drugi da takav jezik ukazuje na to da je pisac bio prosto jedan poluobrazovani čovek.[7] Stih Komodijanov zasniva se više na principu akcentovanja i broja slogova, nego na kvantitetu slogova,[1] mada je u osnovi heksametarski.[7] Neki u Komodijanovoj versifikaciji vide rane primerke političkog stiha, koji će svoj pun razvoj dostići u srednjovekovnoj grčkoj poeziji.[2]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Buckwald, Hohlweg & Prinz 1984, str. 260
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Ramsay 1867, s.v. Commodianus
  3. Komodijan, Pouke, praef. 5; XXVI, 25, VI, 1.
  4. Komodijan, Pouke, XXXIII, 5.
  5. 5,0 5,1 Scourfield 2003, str. 374
  6. 6,0 6,1 6,2 Vratović 1977, str. 307
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 Budimir & Flašar 1991, str. 627
  8. Komodijan, Odbrambena pesma, st. 923‒926.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Buckwald, Wolfgang; Hohlweg, Armin; Prinz, Otto (1984). Rečnik grčkih i latinski pisaca antike i srednjeg veka [Tusculum-Lexicon griechischer und lateinischer Autoren des Alterums und des Mittelalters]. Beograd: Vuk Karadžić. 
  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Ramsay, William (1867), „Commodianus”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Boston 
  • Scourfield, J. H. D. (2003), „Commodianus”, S. Hornblower & A. Spawforth (eds.), Oxford Classical Dictionary (3rd rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726 
  • Vratović, Vladimir (1977), „Rimska književnost”, Povijest svjetske književnosti, 2., Zagreb: Mladost, pp. 189–312 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]