Knjiga fiksnih zvijezda

Izvor: Wikipedia

Knjiga fiksnih zvijezda (na arapskom: كتاب صور الكواكب  /kitab suwar al kawakib/) je astronomski tekst[1] koga je oko godine 964. napisao perzijski učenjak Abdurahman Ali Sufi (Azofi). Predstavljao je nastojanje da se dostignuća starogrčke astronomije nadopune sa novijim saznanjima islamske astronomije, pa je, između ostalog, poznat kao prvi astronomski tekst u kome se spominju Magellanov oblak i Andromeda, odnosno galaksije izvan Mliječnog puta. Tekst je imao izuzetnu važnost za dalji razvoj astronomije, s obzirom da se često kopirao i citirao. Najstarija sačuvana kopija datira iz godine 1009. godine, a izradio ju je autorov sin.

Literatura[uredi - уреди]

  • Paul Kunitzsch, The Arabs and the Stars: Texts and Traditions on the Fixed Stars, and Their Influence in Medieval Europe (Variorum Reprint, Cs307)
  • P. Kunitzsch, Arabische Sternnamen in Europa, Wiesbaden, 1959, p. 230f.
  • P. Kunitzsch, Ṣūfī Latinus, ZDMG 115, 1965, pp. 65–74.
  • P. Kunitzsch, 'Al-Ṣūfī' in: Dictionary of Scientific Biography XIII, New York, 1976, pp. 149–50.
  • J. Upton, A Manuscript of “The Book of the Fixed Stars” by ʿAbd ar-Raḥmān aṣ-Ṣūfī, Metropolitan Museum Studies 4, 1933, pp. 179–97.
  • E. Wellesz, An Islamic Book of Constellations, Oxford, 1965.
  • H. J. J. Winter, Notes on al-Kitab Suwar Al-Kawakib, Archives Internationales d’Histoire des Sciences 8, 1955, pp. 126–33.

Vanjske veze[uredi - уреди]