Klinika Mayo
Klinika Mayo je svjetski poznata medicinska institucija sa sjedištem u Rochesteru u američkoj državi Minnesoti. Prvi i najveći objekti Klinike Mayo su smješteni u Rochesteru, ali postoje dodatne bolnice i ordinacije u Jacksonvilleu na Floridi i Scottsdaleu u Arizoni. Uz to Klinika Mayo vodi brojne manje klinike i bolnice u Minnesoti, Iowi i Wisconsinu, poznate kao "Zdravstveni sistem Mayo". Klinika Mayo se redovno navodi kao druga po kvaliteti bolnica u SAD, iza Johnsa Hopkinsa, u istraživanju U.S. News & World Reporta; za 2006. godinu v.[1].
Izraz "klinika" u nazivu Klinike Mayo bi u normalnim okolnostima značio manji objekt. Klinika Mayo je započela kao takva, ali danas predstavlja sveobuhvatni sistem zdravstevne zaštite u svojoj matičnoj regiji južne Minnesote (Zdravstveni sistem Mayo) koji pruža potpunu bolničku i vanbolničku njegu kroz bolnice i klinike. Također predstavlja organizaciju za medicinsko istraživanje s velikim ugledom unutar SAD i u svijetu.
Primarna vrijednost Klinike Mayo je sažeta u motu "Potrebe pacijenta su najvažnije." Misija klinike je "Mayo će pružiti najbolju moguću njegu svakom pacijentu svaki dan kroz integriranu kliničku praksu, obrazovanje i istraživanje." [2]
Klinika Mayo je prema prihodima druga najveća besprofitna organizacija u svojoj državi državi, odmah iza zdravstvenog osiguravatelja Blue Cross and Blue Shield u Minnesopti. Godine 2004. organizacija je dobila 5,6 milijardi US$.[3] Aktivnosti obrazovanja i istraživanja se djelomično financiraju iz prihoda kliničke prakse.
Statistike za 2004. godine:
- 513.377 pacijenata,
- 2.271.484 ukupnih posjeta pacijentima van bolnica,
- 130.093 primljenih pacijenata, i
- 599.002 bolničkih dana i dana njege pacijenata.
Klinika Mayo se razlikuje po načinu na koji se plaćaju ljekari. U većini sistema zdravstvene zaštite, ljekari se plaćaju po broju pacijenata koje su pregledali i liječili. Što su više pacijenata primili, to su bolje plaćeni. U Klinici Mayo, ljekari primaju plaću nezavisno o broju pacijenata. Plaće se određuju po tržištu rada, odnosno po prosjeku plaća ljekara u drugim bolnicama. To omogućava ljekarima da se više posvete svojim pacijentima i ne brinu toliko o vremenu. Ljekari i kirurzi, stoga, nemaju financijske poticaje za povećan broj terapija i postupaka.
