Klin (strojni dio)
Klin je strojni dio stožastog oblika, obično s nagibom 1:100, koji se primjenom sile umeću između glavine i vratila. Time se na dodirnim površinama stvara sila trenja potrebna za prijenos okretnog momenta. Dok glavina uvijek ima izrađen žlijeb s jednakim nagibom kao klin, vratilo može s obzirom na vrstu klina, biti različito oblikovano. Prema tome razlikuju se:
- žlijebljeni klinovi, gdje vratilo ima žlijeb bez nagiba
- plosnati klinovi, gdje je vratilo na mjestu klina spljošteno
- zaobljeni klinovi, gdje se ne zahtjeva nikakva dodatna obrada vratila
- tangencijalni klinovi, gdje su vratilo i glavina izrađeni s posebnim žljebovima po obodu
U spoju vratila i glavine s klinom, zbog djelovanja klina, nastaje ekscentričan spoj, obzirom da općenito dolazi do dodira među elementima u dvije točke (na jednoj strani posredno preko klina, a na drugoj strani neposredno). Ako se upotrijebe dva klina pod kutom 120°, vratilo i glavina dodiruju se u tri točke. To je povoljnije, posebno za izmjenična i udarna opterećenja. Kako bi se što više smanjila ekscentričnost vratila i glavine preporučuje se prijelazni dosjed između rupe u glavini i vratila (npr. H/k ili H/m). Zbog ekscentričnosti spoja klinovi se koriste samo za manje brzine vrtnje (n ≤ 1200 okretaja/minuti) prvenstveno u poljoprivrednim i građevinskim strojevima, te u napravama za dizanje. Klinovi su obično izrađeni od vučenog čelika prema DIN 1652 (ili ISO 1052), s vlačnom čvrstoćom Rm ≥ 600 N/mm2 i to: [1]
- St50-1K (Č0545) za visine klinova h ≤ 25 mm,
- St60-2K (Č0645) za visine klinova h > 25 mm
Žlijebljeni klinovi[uredi | uredi kod]
Žlijebljeni klinovi standardizirani su prema ISO 774 (DIN 6886 i DIN 6887). Prema obliku i načinu montaže razlikuju se:
- uložni klinovi, koji se ulažu u žlijeb vratila, a zatim se silom glavina navuče na vratilo. Uložni klinovi imaju zaokruženo čelo (tip A), a dužina im je jednaka dužini žlijeba u vratilu.
- utjerni klinovi, kod kojih se najprije namješta glavina na željeno mjesto na vratilu, a zatim se klinovi utjeruju silom između glavine i vratila. Utjerni klinovi imaju ravno čelo (tip B i klin s nosom), a žlijeb u glavini mora biti primjereno duži kako bi se klin zabio između vratila i glavine. Klinovi s nosom prvenstveno se koriste u slučajevima kada kod zabijenog klina nije moguće izbijanje sa suprotne strane, pa prilikom skidanja nos klina služi za njegovo izvlačenje. [2]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ [1] Arhivirano 2012-01-31 na Wayback Machine-u "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.
- ↑ [2] Arhivirano 2017-02-28 na Wayback Machine-u "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.