Kleomen I

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Kleomen, grčki Κλεομένης), (u. 489. pne.) bio je agijadski kralj Sparte na kraju 6. i početku 5. vijeka pne.. Za vrijeme vladavine, koja je počela oko 520. pne. vodio je avanturističku i na trenutke beskrupuloznu vanjsku politiku s ciljem uništenja Arga i širenja spartanskog uticaja na i van Peloponeza. Za vrijeme njegove vladavine je nastao Peloponeski savez. Dva puta je uspješno intervenirao u unutrašnje probleme Atene, ali je Spartu držao van jonskog ustanka. Umro je u tajanstvenim okolnostima u zatvoru, a spartanske vlasti su tvrdile da je sebi oduzeo život u napadu ludila.

Kleomen je također bio poznat po dugogodišnjem neprijateljstvu sa svojim europontidskim suvladarom Demaratom. Ono je godine 491. pne. dovršeno kada je Kleomen potkupio proročište u Delfima i tako omogućio da Demarata svrgne njegov rođak Leotihida.

Bilješke[uredi | uredi kod]

Prethodi:
Anaksandrida II
Agijadski kralj Sparte
cca. 520-489. pne.
Slijedi:
Leonida I