Katedrala u Canterburyju

Izvor: Wikipedia
Katedrala, Opatija sv. Augustina i Crkva sv. Martina u Canterburyju
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Canterbury Cathedral - Portal Nave Cross-spire.jpeg
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Registriran: 1988. (12. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, vi
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Katedrala u Canterburyju, službenog imena Katedrala i metropolitska Kristova crkva u Canterburyju, je katedrala u Canterburyju, Kent; najslavnija i jedna od najstarijih kršćanskih građevina u Engleskoj. Danas je prijestolnica nadbiskupa Canterburyja koji je vjerski lider Engleske crkve i smatra se središtem Anglikanske zajednice širom svijeta. God. 1988., upisana je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao iznimno arhitektonsko djelo velike ljepote ukrašeno najvećom kolekcijom vitraja u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Katedrala prije rušenja normanskog tornja

Koordinate: 51°16′48″N 1°4′60″E / 51.28, 1.08333

Historija[uredi - уреди]

Kada su Rimljani osvojili Britaniju 43. god., već je postojalo selo Durwhern koje su oni prozvali Durovernum i pretvorili u administrativni centar pokrajine Kent. Kao važnu stanicu između primorja i Londona, Canterbury su opsjedali Juti, a kasnije Angli i Sasi, te je u 6. vijeku postao prijestolnica Saksonskog Kraljevstva pod imenom Cantwarabyring (Grad ljuti iz Kenta). U to vrijeme Engleskom su još uvijek dominirale poganske religije, a Canterbury je postao središte kršćanstva kao prvi grad koji je priznao primat Vatikana.

God. 597., monah Augustin, kojega je poslao papa Grgur I., je pristao na obale Kenta kako bi pokrstio Sase. Toplo ga je primio kralj Ethelbert od Kenta, koji je iako još uvijek paganin, bio oženjen franačkom princezom i kršćankom, Bertom. Ona je na brdu izvan rimskih zidina grada dala izgraditi crkvu posvećenu sv. Martinu, koja i danas stoji i smatra se najstarijom posvećenom crkvom u Engleskoj. Nakon pokrštenja kralja, Augustin je osnovao samostan s crkvom unutar gradskih zidina, a papa joj je dodijelio status katedrale, čime je postala prvom prvostolnicom u Engleskoj, a Augustin prvim biskupom.

Samostan i crkvu su uništili Vikinzi u 9. i 10. vijeku, a obnovio ih je nadbiskup Sveti Dunstan 978. god. Katedrala je obnavljana još dva puta, nakon napada Danaca 1013. i Normana 1066. god.

Thomas Becket na vitraju katedrale
Tlocrt katedrale

U katedrali su četiri plaćenika kralja Henry II. 29. decembar 1170. mučki ubili nadbiskupa Thomasa Becketa zbog dugogodišnjeg spora oko crkvenih privilegija. Krvi mučenika su pripisana čudotvorna svojstva i mase hodočasnika su pohrlile u Canterbury, te je Becketa papa Aleksandar III. proglasio svetim već 1173.

Slijedeće godine je većina katedrale stradala u požaru, i obnovio ju je arhitekt Wilim iz Sensa u novom gotičkom stilu koji je već dominirao u Francuskoj. Canterburyjska katedrala je tako postala prvom gotičkom građevinom u Engleskoj, znamenita po svom trobrodnom križnom planu i duljini od 168 m.

Hodočašće na grob Thomasa Becketa je vijekovima pridonosilo razvoju grada i njegove katedrale, a u njoj su sahranjeni i Edward Crni Princ i Henry IV. Vjerskim reformama u 16. vijeku, kojim je ukinuo crkvene redove pa tako i Canterburyjsku opatiju, Henry VIII od Engleske je umanjio važnost ovog svetišta. U 17. vijeku, za vrijeme Engleskog građanskog rata, izgrednici su uništili svete slike, vitraje, pa čak i grobnicu sv. Thomasa Becketa. Samostanske zgrade su napuštene i danas su ruševine, ali im se još može pristupiti kroz klaustar koji je postao dvorište Univerziteta sv. Augustina, osnovanog nakon reformi.

Krajem 18. vijeka originalni normanski toranj je srušen zbog straha od urušavanja, a 1830-ih je zamijenjen tornjem u stilu južnog gotičkog tornja. Romanički samostan je u 19. vijeku zamijenjen neogotičkom knjižnicom i arhivom koji su uništeni u njemačkom bombardiranju tokom Drugog svjetskog rata.

Katedrala trenutno skuplja novce za potpunu obnovu, za koju se procjenjuje da će koštati minimalno 50 milijuna funti.

Odlike[uredi - уреди]

Katedrala je trobrodna gotička crkva s dvobrodnim transeptom i glavnim brodom iz 1378. god. u perpindikularnom stilu (engleska oštra gotika), na temeljima starije romaničke građevine. Simbol engleske crkve je mozaik-rozeta u obliku kompasa na podu glavnog broda.

U središnjem tornju (1494.-1504.) iznad glavnog broda, nalazi se veliko zvono prozvano "Harry". U južnom tornju na zapadnom ulazu nalazi se 14 zvona, a sjeverni, tzv. "Veliki Dunstan" ima jedno zvono teško 3,1 tonu.

Istočni dio katedrale iz 12. st. je najsačuvaniji. U petobrodnoj apsidi, nazvanoj "kruna", nalazi se toranj-kapela (nekada mauzolej sv. Thomasa) u kojoj je jedini vitraj koji je preživio ikonoklazam anglikanske reforme i bombardiranje u Drugom svjetskom ratu.

Ispod se nalaze zapadna (riznica katedrale) i istočna (kapela sv. Trojstva u kojoj je nekada bila grobnica sv. Thomasa) normanska kripta

Ostavština[uredi - уреди]

Hodočašće sv. Thomasu u Canterburyjsku katedralu je središnja tema Geoffreya Chaucera u djelu Canterburyjske priče iz 14. vijeka., a katedrala je središnjem mjesto radnje drame Thomasa S. Eliota Ubojstvo u katedrali (1935.) koje opisuje ubojstvo sv. Thomasa.

Poveznice[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]