Katedrala sv. Sarkisa u Teheranu

Izvor: Wikipedia
Katedrala sv. Sarkisa
{{{opis_slike}}}
Lokacija Avenija Karim-han
Behdžat-Abad
6. kotar
Teheran
Teheranska pokrajina
 Iran
Koordinate 35°42′54″N51°24′54″E
Arhitekt Mirza Kutček
Godine izgradnje 1964.
Godina završetka 1970.
Renoviran 2000.
Religija Armenska apostolska Crkva
Fasada mramor
Dimenzije 38 x 20 m

Katedrala sv. Sarkisa (perz. کلیسای سرکیس مقدس, arm. Սուրբ Սարգիս մայր տաճար) je katedrala Armenske apostolske Crkve u glavnom iranskom gradu Teheranu.

Lokacija[uredi - уреди]

Katedrala je smještena u 6. kotaru u centru grada, jugoistočno od križanja avenije Karim-hana i Nedžatolahijeve ulice. Istočno od katedrale nalazi se zgrada iranskog Državnog zavoda za edukacijsko testiranje (NOET), poznata po velikim muralima Homeinija i antiameričkim parolama. Sjeverno od katedrale, preko puta avenije Karim-hana, nalaze se istočni i zapadni Park Djevice Marije s fontanama, dječjim igralištem, te muralom i skulpturom Marije i Isusa. Dvije lokacije religijskog karaktera preko avenije su povezane pješačkim mostom.

Historija[uredi - уреди]

Godine 1945. lokalna armenska zajednica na trenutnoj lokaciji katedrale izgradila je malu crkvu, a ideja o gradnji velike katedrale pojavila se 1961. kada je imućni dobrotvor Markar Sarkisijan zamoljen da financira gradnju u čast svoje preminule žene. Pregovori su vođeni mjesecima i Sarkisijan je u međuvremenu preminuo, nakon čega je zajednica nastavila surađivati s njegovim sinovima Gurgenom i Vasgenom. Izgradnja je započela 1964. i trajala je punih šest godina. Uz prigodne svečanosti otvorena je 1970., a bitno je nadograđena i renovirana 2000. godine. Katedralu koristi Armenska apostolska Crkva čija zajednica obuhvaća više desetaka tisuća teheranskih Armenaca. Prilikom proslava Božića i Uskrsa oko građevine se skuplja velik broj vjernika zbog čega se na lokalnim cestama (uključujući aveniju) promet privremeno obustavlja.

Arhitektura[uredi - уреди]

Građevina ima kapacitet za 750 vjernika, tlocrtnih je dimenzija 38 x 20 m i visine od oko 30 m. Najveća je među 37 crkava u Teheranu, ujedno i u Iranu, te među najvećima u Jugozapadnoj Aziji. Glavni projektant katedrale je iransko-armenski arhitekt Mirza Kutček. Os trobrodne katedrale proteže se u smjeru istok-zapad, portal se nalazi na zapadnoj strani, a apsida s oltarom na istočnoj. Sukladno tradicionalnoj armenskoj arhitekturi, glavni zvonik nalazi se po sredini osi i ima bazu u obliku okrnjene kocke koja prelazi u cilindrični tambur, potom u poligonalni s prozorima, te konačno rebrastu piramidu s heksadekagonalnom bazom. Okrunjen je konusnim vrhom nad kojim se nalazi veliki križ. Na sličan način oblikovana su i dva sporedna zvonika na pročelju čija kvadratična baza prelazi u oktogonalne piramide. Fasada objekta izrađena je od bijelog mramora. Unutrašnjost katedrale oslikao je Avedik Ajvazijan prema uzoru na Michelangelovu Baziliku sv. Petra u Vatikanu i prikazuje Ivanovo krštenje odnosno Isusovo uzašašće u nebo, a prozori su oslikani tradicionalnim motivima iz armenske historije. U njenom dvorištu nalazi se i spomenik žrtvama Armenskog genocida iz 15. 4. 1915. godine.

Galerija[uredi - уреди]

Veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Katedrala sv. Sarkisa u Teheranu