Katedrala Svetog Pavla u Londonu

Izvor: Wikipedia
Katedrala sv. Pavla

Katedrala sv. Pavla u Londonu je najpoznatija engleska crkva; prva katedrala engleske protestantske crkve (anglikanske crkve); druga crkva po dužini na svijetu (141,10 metara), odmah iza crkve sv. Petra u Rimu; barokno remekdjelo arhitekta Christophera Wrena (1632.-1723.), koji je i pokopan u njoj.

Povijest[uredi - уреди]

Nakon velikog požara u Londonu 1666. godine, Wrenu je povjerena obnova 51 gradske crkve; za svaku od njih je morao je barem odobriti, ako već ne i izgraditi projekt. Među remekdjela njegovog projektiranja ubrajaju se crkve Sv. Lawrence Jewry, Sv. Mary-le-Bow, Sv. Klement Danes i Sv. Stjepan u Walbrooku. Ali najveći i najuspješniji pothvat bila mu je obnova katedrale sv. Pavla.

Katedrala je građena od 1675. do 1710. godine na mjestu srednjovjekovne katedrale, koja je bila razorena u Londonskom požaru.

Izgled[uredi - уреди]

Katedrala 1896.
Presjek kupole

Ova jedina klasična katedrala u Engleskoj bila je rezultat znatnih modifikacija prvobitnog Wrenovog nacrta za crkvu u obliku grčkog križa. Naposljetku, projektirana je u obliku latinskog križa, duga je 141,10 metara i široka 30,8 metara, s golemim okruglim prostorom na križištu, gdje osam stupova podupire veliku kupolu.

Zapadno pročelje ima dvokatni portik od parova stupova koji predstavljaju sustav stupova cijelog eksterijera (poput pročelja Louvrea). Dva barokna zvonika koji stoje sa strana zapadnog pročelja i uokviruju veliku kupolu, visoki su 64,6 metara. U sjevernom zvoniku koji je dodan 1708. godine nalazi se prostor za zvona, a južni je toranj sa satom. Možda najveći doprinos Christophera Wrena bili su njegovi inventivni zvonici, koji su na jedinstven način uljepšali obrise grada Londona.

Iznad križišta bazu kupole nosi prsten od osam lukova poduprtih stupovima. Motiv luka i kupole nastavljaju se u glavnom brodu, koji je domišljato nadsvođen nizom malih kupola 27,70 metara iznad tla, odijeljenih transverzalnim rebrastim lukovima.

Kupola katedrale sv. Pavla ima promjer 34,14 m i visinu od 91,44 metra, što je čini najvećom kupolom poslije Michelangelove kupole sv. Petra u Rimu. Ovaj najglasovitiji londonski znak raspoznavanja, je složena konstrukcija, uspješan kompromis između velike vanjske kupole u obliku polukugle i izdužene unutarnje kupole. Izmađu njih dviju, Wren je smjestio među-čunj od opeke pojačan dvostrukim željeznim lancem, na kojem djelomično počiva lagana vanjska kupola sagrađena od drveta pokrivenog olovom i koji podupire tešku kamenu lanternu, kuglu i križ. Osam trodijelnih otvora na kupoli osvjetljuje križište.

Trideset dva potpornja, koji se zrakasto šire iz tambura, završavaju tročetvrtinskim stupovima i čine peristil. Svaki je četvrti prostor blokiran čineći tako kupolu snažnom i čvrstom. Balustradu iznad njih koju je Wren oklevetao kao puko žensko pirlitanje, dodali su protiv njegove volje pomodni povjerenici katedrale.

Unutarnju kupolu tanjurastog oblika – njeno "oko" nalazi se na 65,30 metara iznad poda – oslikao je sir James Thornhill, koji je radio s Wrenom i u palačama Blenheim i Hampton Courtu, kao i na palači Greenwich.

Poveznice[uredi - уреди]


Vanjske veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  • Laurie Schneider Adams, A History of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001. ISBN 0-7-231717-5
  • Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. ISBN 953-214-266-5