Kastelizacija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Kastelizacija (italijanski: incastellamento, doslovno "uzamkljivanje") je izraz kojim se opisuje trend masovne izgradnje zamkova širom feudalne Evrope u 10. i 11. vijeku, odnosno na prijelazu iz ranog u tzv. visoki ili razvijeni srednji vijek. Kasniji historičari su ga često tumačili odraz konačno ustoličenja feudalnog poretka, ali i nasilja i anarhije koje je bilo karakteristično za to doba.

Dio historičara vjeruje kako je trend najprije nastao u Južnoj Italiji koja je u 9. i 10. vijeku prolazila kroz izuzetno buran period karakterističan po stalnim saracenskim pljačkaškim pohodima, ali i potpunom kolapsu centralne vlasti, kako karolinških vladara sa sjevera, tako i nominalnih bizantskih gospodara na istoku; tako stvoreni vakuum su ispunili lokalni feudalci i gradovi-države, koji su intenzivnom fortifikacijom strateških točaka nastojali nadoknaditi nedostatak zaštite od strane više vlasti, odnosno steći prevagu u međusobnim obračunima. Praksu gradnje zamkova su preuzeli feudalci na sjeveru Italije, a potom i u Francuskoj gdje je također do kolapsa ne samo kraljevskog autoriteta, nego i visokih feudalaca. Zamkovi su tamo postali sredstvo kojim je i najniži feudalac, odnosno svaki plemić koji ih je mogao priuštititi, mogao steći de facto nezavisnost u odnosu na svoje sizerene. Zamkovi su, s druge strane, tada stekli i ofanzivnu namjenu, odnosno služili su i kao idealna baza za pljačkaške i druge pohode na susjedne teritorije; obično su se podizali na najvišim točkama nekog područja, te su služili kao snažan vizualni simbol nečije vlasti i u mnogo čemu pridonijeli održavanju kontrole nad običnim narodom i transformaciji dotada slobodnih seljaka u kmetove. Vještinu gradnje zamkova su najviše usavršili Normani, koji su ih kao sredstvo svoje vlasti koristili na Siciliji, a kasnije i u križarskim ratovima. Zamkovi su imali izuzetno važnu ulogu u normanskom osvajanju Engleske, odnosno uspješnom održavanju vlasti relativno malog broja Normana nad pokorenim anglosakonskim stanovništvom.

Literatura[uredi | uredi kod]