Kampanja na Gilbertovim i Maršalovim otocima
| Kampanja na Gilbertovim i Maršalovim otocima | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Segment Drugi svjetski rat | |||||||
| |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Sjedinjene Američke Države |
 Japansko Carstvo | ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
 Chester Nimitz Holland Smith Richmond Turner Ralph Smith Marc Mitscher Harry Hill Thomas Watson
|
 Kōsō Abe Kanemitsu Keiji Shibazaki † Seizo Ishikawa Monzo Akiyama † Chūichi Hara Yoshimi Nishida †
| ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
| 3300 poginulih i nestalih 4830 ranjenih |
17 000 poginulih 141 zarobljenih | ||||||
Kampanja na Gilbertovim i Maršalovim otocima bila je američka vojna operacija u Drugom svjetskom ratu u sklopu njihova napredovanja prema Japanu. Cilj kampanje bilo je zauzimanje otoka i izgradnja brojnih zrakoplovnih uzletišta za daljnja napredovanja na središnjem Pacifiku, a same borbe započele su trodnevnom bitkom za Tarawu. Kampanji je prethodio američki diverzijski napad na otok Makin u kolovozu 1942. godine. Japanska uporišta na Gilbertovim i Maršalovim otocima bila su prvi obruč obrane Japanskog Carstva. Kampanja na otočju Marijana i Palau uslijedila je u ljeto 1944. godine.
Pozadina sukoba[uredi | uredi kod]
Japanske snage okupirale su Gilbertove otoke tri dana nakon napada na Pearl Harbor. Pod uvjetom da moraju braniti otok Tarawu, Japanci su izgradili baze za hidroavione na otoku Makin i rasporedili snage duž obalnih područja kako bi pratili kretanja savezničkih snaga na južnom Pacifiku.[1]
Nakon diverzijskog napada na otok Makin, japansko zapovjedništvo postalo je svjesno ranjivosti, ali i strateške važnosti Gilbertovih otoka.[2] Najveći i strateški najvažniji otok bio je Tarawa te stoga Japanci već u ožujku 1943. godine, s oko 5000 vojnika i nešto više od 1200 radnika, kreću u utvrđivanje otoka.
Za usporedbu, otok Makin bio je pod upravom 798 vojnika, uključujući i stotinjak pripadnika japanskog zrakoplovstva.[3] General Holland Smith krivio je Carlsonov neuspjeli pokušaj napada na otok Makin 1942. godine što je uzrokovalo brzo osnaživanje japanskih snaga i utvrđivanje ranjivih područja.
Također je, čak i nakon umirovljenja, čvrsto vjerovao da se Tarawa trebala zaobići i time u konačnici spriječiti velike američke gubitke.[4][5] Admirali Nimitz, King i Spruance nisu dijelili takvo mišljenje zbog uvjerenja da su Gilbertovi otoci izuzetno važni za izgradnju uzletišta i daljnji napredak prema Marijanskom otočju, tj. prema matičnom teritoriju Japana.
Što se tiče Maršalovih otoka, glavnina borbi odvijala se na otoku Kwajalein. Poučeni iskustvom s Tarawe, američki su marinci izveli paralelna iskrcavanja na sjeveru i jugu otoka te ga zauzeli bez većih gubitaka. Pobjeda je imala veliki utjecaj na moral američkih vojnika, ne samo zbog kvalitetne i uspješne operacije već zbog toga što je probijen prvi obruč obrane Japanskog Carstva. Za Japance ovaj je poraz značio neuspjeh taktike obrane plaže te su stoga u kasnijim bitkama (poput Peleliua i Guama) obranu organizirali dublje u unutrašnjosti. Na taj su način prouzročili puno više štete američkim snagama i otežali osvajanje pojedinih ciljeva.
Vidi još[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Samuel Eliot Morison, Povijest američkih pomorskih operacija tijekom Drugog svjetskog rata, Vol. 7; Aleutiani, Gilberti i Maršali: lipanj 1942.-travanj 1944., (Edison, NJ: Castle Books, 2001.)
- ↑ Bruce F. Meyers, Brzi, tihi i smrtonosni: Marinska izvidnica na Pacifiku, 1942.-1945., (Annapolis, MD: Naval Institute Press, 2004.)
- ↑ Benis M. Frank i Henry I. Shaw, Jr., Povijest operacija američkih marinaca tijekom Drugog svjetskog rata, Vol. 5; Pobjeda i okupacija, (New York, NY: Penguin Books, 1990.)
- ↑ Samuel Eliot Morison, Povijest američkih pomorskih operacija tijekom Drugog svjetskog rata, Vol. 7; Aleutians, Gilberts and Marshalls: lipanj 1942.-travanj 1944., (Edison, NJ: Castle Books, 2001.)
- ↑ Gen. Holland M. Smith i Perry Finch, Koralji i lim, (New York: Viking, 1974., 1976.).
Literatura[uredi | uredi kod]
- Drea, Edward J. (1998.). "Savezničko pojašnjenje rata na Pacifiku". U službi cara: Eseji posvećeni vojsci Japanskog Carstva. Nebraska: u izdanju Sveučilišta u Nebraski. ISBN 0-8032-1708-0
- Dyer, George Carroll (1956.). "Amfibija došla pokoriti: Priča o admiralu Richmondu Kellyju Turneru". United States Government Printing Office. Preuzeto 5. svibnja, 2011.
- Hoyt, Edwin P. (1978.). Oluja iznad Gilbertovih otoka: Rat na središnjem Pacifiku 1943. Mason/Charter. ASIN B001RSIDF8.
- Wright III, Burton. Istočna ovlaštenja Arhivirano 2013-09-22 na Wayback Machine-u. Brošure kampanja u Drugom svjetskom ratu. Washington D.C.: Centar Američke ratne povijesti. CMH Pub 72-23.
| ||||||||||||
