Kalafat (brodograditelj)
Kalafat
calafato | |
|---|---|
 | |
Kalafat (od talijanskog: calafato, preko grčkog: καλαϕάτης i arapskog: qalafât[1] je naziv za posebnog majstora brodograditelja, koji se bavio zapušivanjem drvenih oplata brodova.
Opis[uredi | uredi kod]
Kalafat se bavio isključivo kalafativanjem (umetanjem drvene stupe) ili šuperenjem (umetanjem konoplje) u utore između madira na oplati broda. Šuperenje je bila vrlo bitna radnja u kompletiranju drvenog broda, ali i stalni posao njegova redovitog održavanja (inače je puštao vodu i potonuo). [2] Kalafati nisu radili samo po brodogradilištima njih su uzimali i kao članove posade, jer je brod i u toku dugih plovidba bilo potrebno često - kalafativati.
Za postati majstor kalafat bilo je potrebno naukovati barem 8 godina, dok je za rad sa kalafatskom sjekiricom bilo potrebno naukovati 5 godina.
Kalafati u našim krajevima[uredi | uredi kod]
Po našim brodogradilištima se uvriježilo da su kalafati stariji ljudi, umanjene sposobnosti za rad, ali velikog iskustva, kog su svi ostali radnici cijenili. [2] Dok je Kalafat proto ili samo proto bio naziv za glavnog majstora u brodograditelja, a to je obično bio i vlasnik brodogradilišta ili radionice. [2]
Kalafatima su kod nas zvali i one koji to nisu bili - pomoćne radnike u brodogradilištu, koji su pomagali majstorima u obradi drva, pilili balvane i drvo ručnim pilama. [2]
Najpoznatiji istočnojadranski kalafati bili su Korčulani i Betinjani.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Calafato” (talijanski). Treccani Enciclopedia Italiana. Pristupljeno 15. 02. 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Milan Jadrešić - Pile. „Kalafat koji to i nije” (hrvatski). Zadarski list. Pristupljeno 15. 02. 2013.