Jules Grévy
| Jules Grévy | |
|---|---|
 | |
| Mandat 30. siječnja 1879. – 2. prosinca 1887. | |
| Prethodnik | Jules Armand Dufaure (v.d.) |
| Nasljednik | Maurice Rouvier (v.d.) |
| Rođenje | 15. kolovoza 1807. Mont-sous-Vaudrey, Francuska
|
| Smrt | 9. rujna 1891. Mont-sous-Vaudrey, Francuska
|
| Politička stranka | Républicain modéré |
| Zanimanje | advokat |
François Paul Jules Grévy (Mont-sous-Vaudrey, 15. kolovoza 1807. – Mont-sous-Vaudrey, 9. rujna 1891.) je bio francuski republikanski političar koji je od 1879. do 1887. obnašao dužnost predsjednika Francuske. Za njegova mandata, konsolidiran je režim Treće Republike.
Grévy je bio član Konstituante 1848. godine te se, strahujući od naglog uspona Louisa-Napoléona Bonapartea, zalagao za slabu egzekutivu, što je stajalište koje je zastupao cijeloga života. Uhapšen je tokom Bonaparteova puča, ali je ubrzo pušten. Od 1851. do 1868., Grévy se povukao iz političkog života i bavio se pravom kao advokat, ali je ostao aktivan sudionik republikanskog pokreta. Godine 1868. izabran je kao zastupnik u Corps législatifu, gdje se ubrzo isprofilirao kao glavni vođa liberalne opozicije Napoleonu III. Nakon što je Drugo Carstvo palo 1870. godine, Grévy je prvo služio kao predsjednik Narodne skupštine, a onda i kao predsjednik Zastupničkog doma.
Kada je u siječnju 1879. godine Patrice de Mac-Mahon podnio ostavku na mjesto predsjednika, političke igre su dovele do toga da je Jules Grévy postao predsjednik ispred mlađeg i favoriziranog Léona Gambette. Kao predsjednik, Grévy si je nastojao maksimalno umanjiti ovlasti, smatrajući kako bi trebao dati prednost snažnoj legislaturi. Vodio je i prilično specifičnu vanjsku politiku, gdje je morao balansirati između diplomacije i glasnih zahtjeva za osvetom protiv Njemačke zbog poraza u Francusko-pruskom ratu, a protivio se i kolonijalizaciji, što je bilo jedno od gorućih pitanja tog vremena.
Grévy je uživao priličan ugled u francuskoj politici i mogao je ostati neokaljana ugleda da 1885. godine nije prihvatio drugi mandat. Nedugo nakon prihvaćanja, njegov zet Daniel Wilson je optužen da je trgovao medaljama odlikovanja Légion d'honneur. Iako Grévy nikada nije optužen da je imao ikakve veze s aferom, njegovo čvrsto stajalište kako ne snosi nikakvu odgovornost iako je indirektno omogućio Wilsonu da trguje odlikovanja tako što mu je dao pristup Elizejskoj palači dovelo je do toga da mu je rečeno kako je ostavka neizbježna. Istu je Grévy posnio 2. prosinca 1887. godine, a sljedećega dana ga je na mjestu predsjednika zamijenio Sadi Carnot.
Nakon ostavke, povlači se iz politike i umire u rodnom mjestu, Mont-sous-Vaudrey 9. rujna 1891. godine od posljedica plućnog edema.
Grévy je za života bio pasionirani igrač biljara, što je ovjekovječeno ilustracijom na naslovnici Vanity Faira iz 1879., a koja prikazuje Grévyja pored biljarskog stola s keom u ruci. Također, francuski zoolog Émile Oustalet je nazvao jednu vrstu zebre (Equus grevyi) Grévyjeva zebra.
