Josip Manolić

Izvor: Wikipedia
Josip Manolić
Josip Manolić

Mandat
24. kolovoza 1990. – 17. srpnja 1991.
Predsjednik Franjo Tuđman
Prethodnik Stjepan Mesić
Nasljednik Franjo Gregurić

Mandat
22. ožujka 1993. – 1994.
Predsjednik Franjo Tuđman
Prethodnik  nema - Županijski dom izabran,
po prvi put 1993.
Nasljednik Katica Ivanišević

Rođenje 22. ožujka 1920.
Kalinovac kraj Đurđevca, Hrvatska
Politička stranka SKJ,HDZ, HND
Vjera Ateist

Josip Manolić (Kalinovac kraj Đurđevca, 22. ožujka 1920.), hrvatski političar, bivši komunist, drugi predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Životopis[uredi - уреди]

Politikom se počeo baviti 1937. godine. Već slijedeće godine postaje omladinskim i sindikalnim rukovoditeljem. Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1941. - 1945.) postaje organizacijski sekretar PK SKOJ-a za Hrvatsku. Po ustroju OZN-e 1944. godine upućen je kao glavni zapovjednik u akciju oslobođenja Bjelovara i okolice. 1946. godine Manolić odlazi u Zagreb za načelnika odjela za izvršenje kaznenih sankcija u tadašnjem Sekretarijatu za unutrašnje poslove (između ostalog provodi utamničenje nadbiskupa Alojzija Stepinca). 1948. postaje načelnik u Sekretarijatu unutrašnjih poslova NR Hrvatske. U međuvremenu, 1960. diplomira na Pravnom fakultetu u Zagrebu. 1960. godine postaje šef SUP-a (Sekretarijata unutarnjih poslova ) u SFRJ.

1965. godine izabran je u Sabor SR Hrvatske i obnaša funkcije predsjednika organizaciono-političkog odbora, predsjednika zakonodavno-pravne komisije, te člana je Ustavne komisije. 1969. godine izabran je po drugi put u Sabor SR Hrvatske. Nakon Hrvatskog proljeća, postao je disident te upoznaje Tuđmana.

Jedan je od osnivača HDZ-a na zagrebačkom Jarunu (tzv. "barakaši") 1989. Godine 1990. postaje potpredsjednik Predsjedništva Republike Hrvatske. Početkom 1990-ih drugi je čovjek u novo nastaloj Republici Hrvatskoj, odmah je do Franje Tuđmana, kojemu je bliski suradnik. Od 24. kolovoza 1990. do 17. srpnja 1991. obnašao je dužnost predsjednika Vlade RH, nasljedivši Stipu Mesića na toj dužosti, jer je ovaj bio izabran za hrvatskog člana u Predsjedništvu SFRJ.

Od 1991. bio je šef Ureda za zaštitu ustavnoga poretka (tijelo koje je koordiniralo svim tajnim službama). Od 1993. do 1994. obnašao je dužnost predsjednika Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske.

1994. godine sa Stjepanom Mesićem, Degoricijom, Jurićem i drugima, zbog neslaganja oko politike prema BiH, izazi iz HDZ-a. Godine 1995. osnivaju svoju stranku Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND), čiji predsjednik postaje slijedeće godine.

Danas je u mirovini i ne bavi se više aktivno politikom. Počasni je predsjednik HND-a.

Vanjske veze[uredi - уреди]