Josip Hamm

Izvor: Wikipedia
Grob Josipa Hamma na Mirogoju.

Josip Hamm (Gat, 3. prosinca 1905. – Beč, 23. studenog 1986.) bio je hrvatski filolog, lingvist i slavist. Jedan je od potpisnika Novosadskog dogovora o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku 1954. godine.

Životopis[uredi - уреди]

Hamm je rođen u Gatu kraj Valpova. Godine 1924. završava klasičnu gimnaziju u Osijeku, a 1929. godine na Sveučilištu u Zagrebu studij slavistike i germanistike. Radio je kao predavač na gimnazijama u Prištini, Karlovcu i Zagrebu. Godine 1931. postaje honorarni lektor za poljski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1934. doktorira s temom Matija Petar Katančić, njegova djela i njegov dijalekt. Godine 1946. postaje stalni lektor za poljski. Godine 1948. postavljen je za docenta slavenske filologije s osobitim obzirom na staroslavenski jezik. Izvanredni profesor postao je 1954., a redoviti 1958. Godine 1960. prihvaća mjesto redovitoga profesora slavenske filologije na Katedri za slavistiku Bečkoga sveučilišta. Prihvaća i mjesto pročelnika Instituta za slavensku filologiju u Beču. Također je bio predstojnik Lingvističkoga odjela Balkanske komisije (osnivača V. Jagić 1897.), Austrijske akademije znanosti koje je bio i redoviti član, kao i redoviti član JAZU.

Godine 1952. zajedno sa Svetozarom Rittigom i Vjekoslavom Štefanićem osniva Staroslavenski institut u Zagrebu, pod čijim pokroviteljstvom izlazi njegov časopis Slovo.