Johann Albrecht Bengel

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Johann Albrecht Bengel

Johann Albrecht Bengel (fonetski: Johan Albreht Bengel , 1687-1752) bio je nemački luteranski pastor i profesor, poznat po izučavanju biblijskih rukopisa na grčkom jeziku.

Nakon intenzivnog proučavanja rukopisa Bengel je otkrio da mnoštvo kriterijuma može sumirati u jednostavnu rečenicu od četiri reči: „Proclivi scriptioni praestat ardua" - teže čitanje ima prednost nad lakšim. On se vodio sledećom logikom: kada su pisari prepisivali tekstove, bili su skloni da ih ispravljaju. Ako bi videli nešto što su smatrali pogrešnim, oni bi to ispravili. Stoga da bismo znali koji je stariji i izvorniji tekst, moramo dati prednost ne tekstu sa ispravljenim greškama, usklađenom pričom ili poboljšanom teologijom, već naprotiv, tekstu koji „vapi" da bude objašnjen. Jednostavno, teži tekst ima prednost.[1]

Bengel je takođe zapazio da su određeni rukopisi sličniji nekim rukopisima od drugih, odnosno da su rukopisi bili najsličniji primercima sa kojih su prepisani i drugim prepisima načinjenih sa istog izvornika. Dakle, svi dokumenti se mogu urediti u neku vrstu genealoškog odnosa, u kojoj postoje grupe dokumenata koji su medusobno sličniji. Tako se hipotetički može uspostaviti neka vrsta genealoškog stabla i pratiti poreklo dokumenata do njihovog izvora. Kasnije se grupisanje tekstova u familije razvilo u formalniji metodološki princip koji pomaže tekstolozima da uspostave originalni tekst.[1]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]


Sekundarna literatura[uredi | uredi kod]

  • (de) Gottfried Mälzer: Johann Albrecht Bengel, Leben und Werk.Stuttgart 1970.
  • (de) Werner Raupp: Bengel, Johann Albrecht, in: Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon (BBKL), vol. 22, Nordhausen: Bautz 2003 (ISBN 3-88309-133-2), cols. 84–110 (s detaljnom bibliografijom).
  • (en) Werner Raupp: Bengel, Johann Albrecht (1687–1752), in: Heiner F. Klemme, Manfred Kuehn (Hrsg.), The Dictionary of Eighteenth-Century German Philosophers, vol. 1. London/New York 2010, p. 92–95.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]