Johanes III Etiopski
| Johanes III Etiopski | |
|---|---|
| Vladavina | 1840 - 1851 uz brojne prekide |
| Prethodnik | Sahle Dengel |
| Nasljednik | Tevodros II |
| Supruga | Menen Liben Amede |
| Dinastija | Salomonska dinastija |
| Otac | Tekle Georgis I Etiopski |
| Rođenje | oko 1824 |
| Smrt | oko 1873 |
Johanes III Etiopski (oko 1824 - oko 1873) bio je posljednji etiopski car (neguš negasti) gondarske grane Salomonske dinastije. Rođen je kao sin cara Tekle Georgisa, on je zapravo bio marioneta u rukama moćnog ras Alija II. od Bedžemdera, oromskog vladara. On ga je prisilio da se oženi njegovom majkom Menen Liben Amede, tako da je zapravo ona bila stvarna vladarica.
Biografija[uredi | uredi kod]
Johanes III vladao je u nesretnom periodu za Etiopiju zvanom Zemene Mesafint (Doba prinčeva) kad je carstvo bila razjedinjeno beskonačnim unutrašnjim borbama. U njegovo vrijeme dva najveća rivala bili su Ras Ali II od Bedžemdera i dejazmač Vube Haile Marjam iz Provincije Semien. Tako da je Johanes III za vrijeme svoje vladavine između 30. augusta 1840 i 1851 nekoliko puta skidan s prijestolja i zamjenjen svojim rođakom Sahle Dengelom. Prvi put je ga je s trona skinuo ras Ali II, u oktobru 1841 jer se tad htio prikazati kao prijatelj dejazmača Vube Haile Marjama. Zatim je nakratko ponovno vraćen na prijesto 1845, da bi potom bio ponovno skinut s trona 1850 i zamjenjen s nekim nepoznatim (to je predpostavka historičara E.A. Wallis Budgea dobrog poznavaoca etiopske povjesti).
Neki dobri poznavaoci etiopske povjesti kao Donald Crummey, drže da je Johanes III dospio pod veliki utjecaj katoličkih misionara (biskupa Justina de Jacobisa) te da se obratio na katoličanstvo 1851 [1]
Njegova konačna sudbina, kao i brojne pojedinosti njegove vladavine, ostale su tajna do danas. Za njega jedni tvrde da je ponovno vraćen na tron 18. juna 1847 nakon što je Kasaj Haile Georgis (budući car Tevodros II) porazio vojsku njegove žene Menen i njenog sina Ras Alija kod Jezera Tana. Po drugima tad je Tevodros II iskoristio priliku i sam preuzeo prijestolje.
Nakon toga, Johanes III nastavio je živjeti kao običan građanin. Oko 1856, katolički misionari u Etiopiji pokušali su ga vratiti na prijestolje, ali je on pokazao veći interes da ode na hodočašće u Jeruzalem, nego za carski tron. Nakon toga se poslije dvije godine vratio u okrilje Etiopske pravoslavne tevahedo crkve i pridružio Tevodrosu II na njegovu dvoru u Magdali.
Iz njegove vladavine ostalo je jedno pismo upućeno francuskom caru Napoleonu III 11. juna 1869 u kojem ga moli za financijsku pomoć.[2]
Izvori[uredi | uredi kod]
| Prethodnik: Sahle Dengel |
Etiopski car (1840 - 1851) |
Nasljednik: Tevodros II |