Jezici Evrope
Većina jezika Evrope pripada indoevropskim jezicima. Drugi po redu slijede ugrofinski jezici a nakon njih ostale skupine.
Od priznatih jezika Evrope njihov broj po državama iznosi: Albanija (7; ukupno 7), Andora (3; ukupno 5), Austrija (9; ukupno 20), Belgija (10; ukupno 29), Bjelorusija (2; ukupno 11), Bosna i Hercegovina (4; ukupno 8), Bugarska (11; ukupno 16), Crna Gora (4; ukupno 4), Češka (10; ukupno 20), Danska (7; ukupno 13), Estonija (2; ukupno 18), Finska (12; ukupno 23), Francuska (23; ukupno 62), Gibraltar (2; ukupno 3), Grčka (14; ukupno 24), Hrvatska (7; ukupno 22), Irska (5; ukupno 5), Island (2; ukupno 2), Italija (33; ukupno 42), Latvija (5; ukupno 13), Lihtenštajn (3; ukupno 4), Litva (4; ukupno 12), Luksemburg (3; ukupno 6), Mađarska (9; ukupno 17), Makedonija (9; ukupno 10), Malta (4; ukupno 4), Moldavija (5; ukupno 13), Nizozemska (15; ukupno 38), Norveška (10; ukupno 20), Njemačka (27; ukupno 69), Poljska (14; ukupno 20), Portugal (8; ukupno 9), Rumunjska (15; ukupno 23), Rusija (evropska Rusija 60, za dva je nepoznat broj govornika; cijela Rusija 100; ukupno 123), San Marino (2; ukupno 2), Slovačka (10; ukupno 13), Slovenija (4; ukupno 10), Srbija (14; ukupno 21), Španjolska (14; ukupnoo 21), Švedska (12; ukupno 30), Švicarska (12; ukupno 26), Turska (evropska Turska 12, za jedan nije poznat nijedan govornika; cijela Turska 34, ukupno 45), Ujedinjeno Kraljevstvo (12; ukupno 56), Ukrajina (13; ukupno 42), Vatikan (1; ukupno 1)[1].
Altajski jezici[uredi | uredi kod]
Mongolski jezici[uredi | uredi kod]
Turkijski jezici[uredi | uredi kod]
Bugarski jezici[uredi | uredi kod]
Ogurski jezici[uredi | uredi kod]
Kipčak jezici[uredi | uredi kod]
Baskijski[uredi | uredi kod]
Baskijski jezik je izolirani jezik na sjeveru Pirinejskog poluotoka, i kao takav nije povezan s niti jednim od svih navedenih jezika.
Ugrofinski jezici[uredi | uredi kod]
Ugrofinski jezici su podporodica uraskih jezika.
- estonski
- finski
- mađarski
- ingrijski
- karelijski
- kantijski
- komski
- livonijski
- mansi
- marijski
- mordvinski
- permski
- sami jezici:
Sjeverni kavkaski jezici[uredi | uredi kod]
Sjeverozapadni kavkaski jezici[uredi | uredi kod]
Sjeveroistočni kavkaski jezici[uredi | uredi kod]
Malteški[uredi | uredi kod]
To jesemitski jezik koji se govori na Malti i povezan je s arapskim, ali se piše latiničnim pismom. Kao službeni jezik, njime govori najmanje stanovnika Evropske Unije.
Južni kavkaski jezici[uredi | uredi kod]
Indoevropski jezici[uredi | uredi kod]
Većina jezika Evrope su indoevropski jezici. Ova velika porodica jezika razvila se iz jezika koji se govorio tisućama godina prije, a stručno ga se naziva protoindoevropski jezik.
Albanski[uredi | uredi kod]
Baltički jezici[uredi | uredi kod]
- kuronski
- latgalijski
- latvijski
- litvanski
- staropruski (izumro)
- žemaitski (po nekima je narječje litvanskog)
Keltski jezici[uredi | uredi kod]
Britonski[uredi | uredi kod]
- kornijski - oživljen
- kambrijski - izumro
- bretonski
- velški
Galski[uredi | uredi kod]
Germanski jezici[uredi | uredi kod]
Sjeverni gremanski[uredi | uredi kod]
- zapadni (otočni) skandinavijski
- istočni (kontinentalni) skandinavijski
Zapadni germanski[uredi | uredi kod]
- visokonjemački jezici
- nisko frankonijski jezici
- niskonjemački jezici
- zapadni niskonjemački
- istočni niskonjemački
- plautdietsch (mennonitski niskonjemački)
- anglo-frizijski jezici
- frizijski
- zapadni frizijski
- saterlandski frizijski (istočni frizijski)
- sjeverni frizijski
- anglijski jezici
- engleski
- škotski engleski (scots)
- zapadnoindijski engleski
- yola (izumro u 19. stoljeću)
- tok pisin
- hiberno-engleski
- shelta (pomješan s irskim)
- frizijski
istočni germanski[uredi | uredi kod]
- gotski (izumro)
- burgundijski (extinct)
- krimski gotski (izumro u 19. stoljeću])
- lombardijski (izumro)
- vandalski (izumro)
Grčki[uredi | uredi kod]
Italički[uredi | uredi kod]
Romanski jezici[uredi | uredi kod]
Romanski jezici su nastali iz vulgarnog latinskog jezika koji se govorio diljem Rimskog carstva.
Iberoromanski jezici i dijalekti[uredi | uredi kod]
- aragonski
- asturski
- katalonski
- fala (Extremadura)
- galicijski
- eonavijski (galicijsko narječje s tragovoma asturijskog)
- ladino
- mozarabski jezik (izumro)
- portugalski
- portuñol
- španjolski jezik
Galoromanski jezici[uredi | uredi kod]
- frankoprovansalski
- langue d'oïl
- okcitanski
- gaskonjski
- Auvergnat
- Languedocien
- Limousin
- provansalski
- šuadit (judeo-provansalski) (izumro 1977)
Italoromanski jezici[uredi | uredi kod]
Retoromanski jezici[uredi | uredi kod]
Istočnoromanski jezici[uredi | uredi kod]
- rumunjski (dako-rumunjski)
- makedorumunjski jezik
- istrorumunjski
- meglenski
Slavenski jezici[uredi | uredi kod]
Zapadnoslavenski jezici[uredi | uredi kod]
- češki
- kašupski
- poljski
- polapski (izumro)
- pomeranijski (izumro)
- slovinački
- lužičkosrpski
Istočnoslavenski jezici[uredi | uredi kod]
- bjeloruski
- ruski
- rusinski
- karpatski rusinski(rutenijski)
- panonsko rusinski (rusnački)
- ukrajinski
Južnoslavenski jezici[uredi | uredi kod]
Historija pisama[uredi | uredi kod]
Pisani sustav u Evropi temelji se na fonografsko-abecednom načelu. Njegov izvor je sjevernosemitski(2000-1700 pr.Kr.), zatim prenesen u Evropu preko Grka i od tamo predstavljen Rimljanima u 6. stoljeću pr.Kr. Latinski se alfabet razvio na nekoliko načina. U srednjem vijeku, karolinška minuskula bila je najvažnija varijacija latinskog pisma. Iz nje su se razvile dvije grane : gotička koja se upotrebljavala u Njemačkoj i talijansko-antičko-latinska koja se i danas upotrebljava. ( U Irskoj se upotrebljava i posebni irski tip.)
Neke nacije Evrope su i prije toga razvile svoja vlastita pisma, npr. Germani su upotrebljavali rune (3.do 17. st.).
Jezici po evropskim državama :
- 1. Albanija (7; ukupno 7): gegijski jezik (1,800.000; 2007.), toskijski jezik (2,900.000; 1989.), vlaški romski (60.000; 1991), makedorumunjski (10.000; Salminen 1993), srpski (točnije crnogorski koji još nije priznat; 297.000; 2007).), makedonski (150.000), grčki (60.000; 1989)[2]
- 2. Andora (3; ukupno 5): katalonski (31.000; 1990.), francuski (2.400; 1986.), španjolski (24.600; 1986.)[3].
- 3. Austrija (9; ukupno 20),
- 4. Belgija (10; ukupno 29),
- 5. Bjelorusija (2; ukupno 11),
- Bosna i Hercegovina (4; ukupno 8),
- Bugarska (11; ukupno 16),
- Crna Gora (4; ukupno 4),
- Češka (10; ukupno 20),
- Danska (7; ukupno 13),
- Estonija (2; ukupno 18),
- Finska (12; ukupno 23),
- Francuska (23; ukupno 62),
- Gibraltar (2; ukupno 3),
- Grčka (14; ukupno 24),
- Hrvatska (7; ukupno 22),
- Irska (5; ukupno 5),
- Island (2; ukupno 2),
- Italija (33; ukupno 42),
- Kosovo (albanski, srpskohrvatski, turski, romski)
- Latvija (5; ukupno 13),
- Lihtenštajn (3; ukupno 4),
- Litva (4; ukupno 12),
- Luksemburg (3; ukupno 6),
- Mađarska (9; ukupno 17),
- Makedonija (9; ukupno 10),
- Malta (4; ukupno 4),
- Moldavija (5; ukupno 13),
- Nizozemska (15; ukupno 38),
- Norveška (10; ukupno 20),
- Njemačka (27; ukupno 69),
- Poljska (14; ukupno 20),
- Portugal (8; ukupno 9),
- Rumunjska (15; ukupno 23),
- Rusija (evropska Rusija 60, za dva je nepoznat broj govornika; cijela Rusija 100; ukupno 123),
- San Marino (2; ukupno 2),
- Slovačka (10; ukupno 13),
- Slovenija (4; ukupno 10),
- Srbija (14; ukupno 21),
- Španjolska (14; ukupnoo 21),
- Švedska (12; ukupno 30),
- Švicarska (12; ukupno 26),
- Turska (evropska Turska 12, za jedan nije poznat nijedan govornika; cijela Turska 34, ukupno 45),
- Ujedinjeno Kraljevstvo (12; ukupno 56),
- Ukrajina (13; ukupno 42),
- Vatikan (1; ukupno 1): talijanski; jedan je izumro: latinski.