Jelena Savojska
| Jelena Petrović | |
|---|---|
|
| |
| Puno ime | Jelena Petrović Njegoš |
| Datum rođenja | 8. januar 1873. |
| Mesto rođenja | Cetinje (Knjaževina Crna Gora) |
| Datum smrti | 28. novembar 1952. |
| Mesto smrti | Monpelje (Treća Francuska Republika) |
| Grob | Cimitero di San Lazzaro, Monpelje |
| Titula | Princeza, Kraljica |
| Period | 29. jul 1900.-9. maj 1946. |
| Prethodnik | Margarita Savojska |
| Naslednik | Marija Žoze Belgijska |
| Poreklo | |
| Dinastija | Savojska (poslije udaje) |
| Otac | Nikola I Petrović Njegoš |
| Majka | Milena Vukotić |
| Porodica | |
| Supružnik | Vittorio Emanuele III od Italije |
| Deca | Jolanda Mafalda Umberto Jovana Marija |
Jelena Petrović Njegoš (it. Elena del Montenegro, ili Elena di Savoia) je bila italijanska kraljica koja je vladala u 20. vijeku. Bila je šesta kćerka crnogorskog kralja Nikole i kraljice Milene. Takođe je bila i žena italijanskog kralja Viktora Emanuela. Imala je petoro djece. Bila je poznata po svome humanitarnom radu i rimski papa joj je dodjelio Zlatnu Ružu. Biskupi su je predložili za beatifikaciju i trenutno je u prvoj fazi kanonizacije, 2001. godine dobila je titulu Božije sluge.
Mladost[uredi | uredi kod]
Od sve djece princeza Jelena je bila najpoželjnija, jer kada se rodila, Danilo se već bio rodio. Knjaz je odlučio da je krsti ruski car Aleksandar. Car je prihvatio kumstvo i povlastio ruskog konzula iz Dubrovnika Aleksandra Jorina da dođe na Cetinje i u njegovo ime obavi krštenje i da joj da ime Jelena. Jelena je bila veoma voljeno dijete, a najviše je voljela svoju sestru Zorku, koja je od nje bila starija osam godina. Neki događaji koji su se desili u njenoj mladosti, ostavili su traga na životu, naime 1876. godine rat je buktio na prostoru Crne Gore i bila je svjedok brojnih tragičnih scena kada je imala samo 4 godine. Njena sestra Sofija je umrla tek što se rodila u tim okolnostima. Žene su tada radile u bolnicama i pomagale ranjenim borcima u ratu, tako da je Jelena veoma mlada bila upoznata sa humanitarnim radom. Puno vremena je provodila u švajcarskom guverneratu u kojem je naučila francuski jezik. Voljela je da uči i bila je radoznala i voljela je i narod nižeg staleža. Veoma rano je naučila da uči i piše i bila je privržena ocu. On ju je naučio Njegoševim pjesmama i dozvolio joj da uzima knjige iz njegove biblioteke. Veoma mlada je napustila Cetinje, sa svega 10 godina i otišla je na djevojački institut u Petrogradu. Bila je talentovana za slikarstvo i arhitekturu i projektovala je spomenik na Cetinju.
[uredi | uredi kod]
Studirala sam u Petrogradu i stekla najbolje obrazovanje, ipak me pogledaj. Jesam i biću uvijek Crnogorka. Visoka sam, dugih nogu, crne i kovrdžave kose, tamnog tena i očiju, nenašminkanog lica, u lijepoj ali ne i zavodljivoj haljini. Umijem vrlo dobro da govorim francuski, kao i ruski i engleski, ali to od mene ne čini Francuskinju, ni Ruskinju, niti Engleskinju. Ja sam kršna Crnogorka. -Jelena Savojska, Pariz, 1895.
Krajem 1895. godine Jelena putuje za Pariz sa knjeginjom Milenom i Anom gdje će upoznati Viktora Emanuela, svog budućeg muža. Na tamošnjoj izložbi srela je svog budućeg muža za Margaritom i Umbertom. Princ je bio veoma stidljiv i uputio je samo jedan osmjeh Jeleni, koja je bila u tom momentu zbunjena kao i on. Kralju i kraljici se dopala Jelena, jer je bila lijepa, zdrava i obrazovana. 1896. Viktor i Jelena će se opet sresti, ali ovoga puta na balu u Rusiji. Na dvoru u Rusiji, Viktor je zaprosio Jelenu i ona je prihvatila da se uda za njega. Jelena se udala za Viktora Emanuela i preobratila u katoličanstvo, govoreći da je čvrsto uvjerena da se Bogu najbolje služi kroz ljubav prema bližnjem.