Jean-Baptiste Jourdan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Žan-Batist Žurdan

Žan-Batist Žurdan (29. april 1762.- 23. novembar 1833.) je bio Napoleonov maršal.

Rani život[uredi | uredi kod]

Rođen je u Limožu u Francuskoj. Šegrtovao je kod trgovca svilom u Lionu. Regrutovan je 1776. da služi u francuskom puku za vreme Američkog rata za nezavisnost. Oženio se i osnovao je radnju u Limožu.

Brzo napredovanje[uredi | uredi kod]

Kada je izbila Francuska revolucija prijavio se kao dobrovoljac. Sudelovao je u prvim pohodima na severu Francuske. Do 1793. postao je general divizije, a Lazar Karno ga je odabrao da bude glavnokomandujući armije severa. Briljantno je pobedio 15. oktobra-16. oktobra 1793. u značajnoj bici kod Vatinjija. Ubrzo posle toga postao je sumnjiv. Komitetu javne bezbednosti se nisu sviđala njegova politička mišljenja kao i njegovo mišljenje o budućem vođenju rata. Na vreme su ga upozorili prijatelj Lazar Karno i Bertran Barer, pa je izbegao hapšenje. Napustio je vojsku i ponovo se bavio poslovima sa svilom. Ubrzo je ponovo postavljen i unapređen u glavnokomandujućeg armije na Sambri i Mezi. Više puta nije uspevao da pređe Sambr, pa je opao moral u njegovoj vojsci. Međutim Karno je inzistirao da se dalje trudi, pa je postigao veliki uspeh. Ne samo da je prešao reku Sambr, nego je i ostvario 26. juna 1794. briljantnu pobedu kod Flerija. Posledica pobede je bilo proširenje francuske zone uticaja do reke Rajne. Tu je vodio neodlučnu bitku kod Majnca 1795.

Žrtveno janje[uredi | uredi kod]

Cela francuska armija je dobila 1796. naređenje da krene prema Beču. Žurdan je bio na levom krilu i napredovao je kroz Bavarsku. Moro je bio u centru i napredovao je dolinom Dunava, a Napoleon je bio na desnom krilu i napredovao je kroz Italiju i Štajersku. Taj francuski pohod je počeo sjajno za Francuze. Moro i Žurdan su potisnuli do granice austrijsku vojsku pod komandom nadvojvode Karla od Austrije. Međutim nadvojvoda je izmakao Morou i punom snagom se obrušio na Žurdana i pobedio ga je kod Amberga i Vircburga i proterao preko Rajne. U to doba Napoleon je ostvarivao velike pobede u Italiji, ali zbog poraza u Nemačkoj ukupni francuski pohod je bio neuspešan. Glavni razlog neuspeha je bio plana pohoda, koji je generalima nametnut od strane vlade. Žurdan je bio žrtveno janje zbog grešaka francuske vlade, pa dve godine nisu bio potreban francuskoj vojsci. Tih godina Žurdan se istakao u politici, a iznad svega po nacrtu čuvenog zakona o regrutovanju iz 1798.

Maršal[uredi | uredi kod]

Ponovo je učestvovao u ratnom pohodu 1799. i predvodio je armiju na Rajni. Međutim ponovo ga je porazio Nadvojvoda Karlo u Štokahu 25. marta 1799. Žurdan je bio razočaran, razbolio se i predao komandu Andre Maseni. Ponovo je učestvovao u politici i protivio se Napoleonovom državnom udaru, pa je zbog toga proteran iz skupštine. Ubrzo se pomirio sa novim režimom i prihvatio je nove vojne i civilne dužnosti od Napoleona. Bio je 1800. generalni inspektor konjice i pešadije i predstavnik francuskih interesa u Cisalpinskoj Republici. Maršal Francuske je postao 1804. Ostao je u kraljevini Italiji do 1806. Nakon toga Žozef Bonaparta kao kralj Napulja odabrao ga je kao vojnog savetnika. Pratio je Žozefa u ratu u Španiji 1808. Međutim drugi maršali nisu obraćali mnogo pažnje na Žozefa i na Žurdana. Posle poraza od Velingtona u bici kod Vitorije nije više dobijao značajniju poziciju, odnosno nije više komandovao značajnim jedinicama. Žurdan je 1814. priznao novu burbonsku vlast, a 1815. se ponovo pridružio Napoleonu. Posle bitke kod Vateloa ponovo se pokorio Burbonima. Ipak odbio je da bude na dvoru. postao je grof i plemić 1819. Učestvovao je u politici. Bio je gradonačelnik Grenobla. Podržao je revoluciju 1830. Nekoliko dana je bio ministar spoljnjih poslova.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]