Janica

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Janica (razvrstavanje).
Janica
Γιαννιτσά
Janica
Osnovni podaci
Država  Grčka
Periferija Središnja Makedonija
Prefektura Pela
Pokrajina Makedonija
Stanovništvo
 - utjecajna zona
29.789 (2011)
31442[1] (2001)
Površina 208.105 km²
Visina 10-150 m
Koordinate 40°48′N 22°34′E / 40.8, 22.567Koordinate: 40°48′N 22°34′E / 40.8, 22.567
Poštanski broj 581 00
Pozivni broj 23820-2
Registarska oznaka EE
Službena stranica www.giannitsa.gr/
Karta
Janica na karti Grčka
Janica
Janica

Položaj grada na karti Grčke

Janica (grčki: Γιαννιτσά {Giannitsa, Yannitsa}, makedonski: Пазар) je najveći grad u sjevernoj grčkoj Prefekturi Pela (Periferija Središnja Makedonija)

Karakteristike Janice[uredi - уреди]

Janica leži 56 km sjeverozapadno od Soluna - u ravnici rijeke Vardar.

Južno od Janice je do 1920-ih postojala plitko močvarno Janičko jezero ( Jezero Loudias ) koje je isušeno između 1928-1932. od strane newyorške Foundation Company.[2]

Nedaleko od grada nalaze se ostatci nekadašnje makedonske prijestolnice Pele, u kojoj je rođen i stolovao Aleksandar Veliki.

Za Otomanskog Carstva Janica, tada zvana Jenidže bila je značajni centar toga dijela Grčke. Iz tog vremena ostalo je nekoliko spomenika; Grob Gazi Evrenosa (u 19. vijeku njegov orginalni grob zamjenjen je današnjim mauzolejem), grob Gazi Ahmeda bega, Velika džamija, Vojnička džamija, Evrenosov hamam, i Gradski toranj sa satom (koji je danas pod zaštitom).[3]

Velika atrakcija današnje Janice je tradicionalni sajam Panađur (grčki "Panijiri"), koji se održava svakog septembra.

Ime[uredi - уреди]

Grad se zvao po turskom Yenice-i Vardar - Jenidže Vardar ('Novi grad Vardar') sve do februara 1926. kad mu je ime helenizirano u Giannitsa (Yannitsa).[4]. Jenidže Vardar ne treba brkati sa gradićem Jenidže Karasu (Turski jezik: Yenice-i Karasu ) današnja Genisea, pored Ksantija mjestu poznatom po duhanu. Bugari Janicu zovu Enidže Vardar (Енидже Вардар) a Makedonci Pazar (Пазар).

Historija[uredi - уреди]

Pored Janice je vjerojatno postojala i bizantska utvrda, - no pravi značaj Janica je doživjela tek kad ju je odabrao otomanski general beg Gazi Evrenos za svoje sjedište negdje oko 1372. On je postao baza njegovih sljedbenika (Gazi) i važno tursko kulturno središte u 15. i 16. vijeku.[3]

Janica je za vrijeme Borbi za Makedoniju na početku 20. vijeka bila poprište velikih borbi između gerilskih grčkih, bugarskih i makedonskih komitskih četa. Tu borbu je romansirala grčka književica Penelope Delta u svojem nacionalno - romantičarskom djelu Tajne močvare (to se odnosilo na Jezero Janica). Janica je zadržala svoj potpuno tursko-orjentalni izgled sve do 1912. kad su je zauzeli Grci za Prvog balkanskog rata nakon Bitke kod Janice, tad je Janica i djelomično izgorjela.[5]

Za vijeme Drugog svjetskog rata i okupacije grčke od strane Njemačke i Sila osovine 14 septembra 1944. 120 stanovnika Janice je pogubljeno u znak odmazde po naredbi njemačkog komandanta Friedricha Schuberta, i uz izdašnu pomoć domaćih kolaboracionista iz Sigurnosnog bataljona(Georgios Poulos). Tad je dio Janice namjerno popaljen.

Poznati sugrađani[uredi - уреди]

Stanovništvo[uredi - уреди]

Po popisu stanovnika iz 2001. Janica je imala 26,296 stanovnika, Općina Janica ima 31,442 stanovnika i površinu od 208.105 km². Veća naselja u općini Janica su: Ampeleja (1,095 stanovnika), Melision (983), Pentaplatanon (956) i Paralimni (816). Na početku 20. vijeka većinu tadašnjeg stanovništva (9.599 ) činili su Turci i Makedonci uz nešto Grka, Vlaha i Roma. Nakon Grčko-turskog rata 1919-1922 etička slika Janice potpuno je izmjenjena jer se dobar dio grčkih izbjeglica iz Male Azije naselio u Janici, a tursko i makedonsko stanovništvo protjerano.


Galerija[uredi - уреди]

Pogledajte i ove stranice[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Podatci Grčkog ministarstva unutrašnjih poslova ([1])
  2. Eugene N. Borza, In the shadow of Olympus: the emergence of Macedon (1992) ISBN 0-691-00880-9, str. 289; Matthieu Ghilardi et al., "Human occupation and geomorphological evolution of the Thessaloniki Plain (Greece) since mid Holocene", Journal of Archaeological Science 35:1:111-125 (januar 2008)
  3. 3.0 3.1 Vasilis Demetriades, "The Tomb of Ghāzī Evrenos Bey at Yenitsa and Its Inscription", Bulletin of the School of Oriental and African Studies (University of London) 39:2:328-332 (1976); Eleni Kanetaki, "The Still Existing Ottoman Hamams in the Greek Territory", Middle East Technical University Journal of the Faculty of Architecture 21:1-2:81-110 (2005); citing M. Kiel, "Yenice-i Vardar. A forgotten Turkish cultural center in Macedonia of the 15th and 16th century", Studia Byzantina et Neohellenica Neerlandica 3:300-329 (1971)
  4. Institute for Neohellenic Research, "Name Changes of Settlements in Greece" Genitsa/Giannitsa
  5. Demetriades, str. 329

Vanjske veze[uredi - уреди]