James Parkinson

Izvor: Wikipedia

James Parkinson (11. april 175521. decembar 1824) je bio engleski liječnik, geolog, paleontolog i politički aktivista.

Najznačajnije njegovo djelo je Esej o drhtavoj paralizi (An Essay on the Shaking Palsy), kojeg je izdao 1817. Tada je prvi put opisana vrsta paralize danas poznata kao Parkinsonova bolest.

Biografija[uredi - уреди]

James Parkinson se rodio u londonskom predgrađu Shoreditch. Bio je sin John Parkinsona, apotekara i hirurga koji je radio u Hoxton Squareu u Londonu.

James se oženio 21 maja 1783, i sa svojom suprugom, Mary Dale, imao je šestero djece. Ubrzo nakon vjenčanja naslijedio je očevu praksu u Hoxton Squareu. Vjerovao je da svaki bolji fizičar mora poznavati stenografiju u kojoj je i sam bio stručan.

Pored uspješnog rada na medicini, Parkinson je imao i značajan interes za geologiju i paleontologiju te politiku.

Parkinson se snažno zalagao za neprivilegovane slojeve društva. Uključio se i u brojne socijalne i revolucionarne događaje u tom periodu. Mnogi historičari smatraju da je podržavao Francusku revoluciju. Napisao je 20-ak brošura za vrijeme post revolucionarne Francuske u kojima je pozivao narod na radikalne socijalne reforme. Pisao je pod svojim imenom i pseudonimom "Old Hubert".

Parkinson se vratio medicini i u periodu od 1799. do 1807 objavio je značajan broj radova na medicinske teme. Pored rada na bolestima, bio je zainteresovan i za opce zdravlje društva. Pisao je medicinske doktrine u kojima se zalagao za pravnu zaštitu mentalno oboljelih te njihovih doktora i porodica.

1812. Parkinson je pomagao svome sinu u prvom opisu upale slijepog crijeva napisanom engleskim jezikom.

Parkinsonov interes se polako od medicine okrenuo ka prirodi, prvenstveno geologiji i paleontologiji. Počeo je prikupljati primjerke i slike fosila i u svom hobiju naišao je na prepreku nedostatka literature vezane za ovu temu. Zbog toga se i sam počeo baviti pisanjem ovih knjiga.

1804 prvi tom Organskih ostataka pod nazivom Prošli svijet je objavljen. Gideon Mantell ga je okarakterisao kao prvi pokušaj da se pruži naučna i pristupačna slika fosila. Drugi tom je objavljen 1808, a treći 1811. Parkinson je ilustrovao svaki od ovih tomova, ponegad čak i u boji. 1822 je objavio skraćeno izdanje ovog djela pod nazivom: Elementi oriktologije: Uvod u studiju fosilnih organskih ostataka, prvenstveno onih nađenih na Britanskom području ("Elements of Oryctology: an Introduction to the Study of Fossil Organic Remains, especially of those found in British Strata").

Parkinson je također pisao i za nekoliko novina, poput onih od William Nicholsona "A Journal of Natural Philosophy, Chemistry and the Arts", te u prvom, drugom i petom tomu "Geological Society’s Transactions".

13. novembra 1807, Parkinson i značajan broj drugih velikih ljudi tog perioda su se susreli na Freemasons' Tavernu. NA skupu su bili i Sir Humphry Davy, Arthur Aikin, i George Bellas Greenough. OVo je bio prvi skup Geloškog društva Londona (Geological Society of London).

Parkinson je smatrao, kao i ostali katastrofisti, da je Zemlja stvorena od strane Boga, ali da je svaki 'dan' jedan vremenski duži period koji se protezao i desetinama hiljada godina.

Vanjske veze[uredi - уреди]