James McNeill Whistler

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Džejms Meknil Visler

{{{opis_slike}}}

Informacije
Datum rođenja 11. jul 1834.
Mesto rođenja Louel (SAD)
Datum smrti 17. jul 1903..
Mesto smrti London (Velika Britanija)
Dela
Pravac/tradicija tonalizam
Značajna dela aspored u sivom i crnom, br.1: umetnikova majka
Uticao na tonaliste, američke impresioniste

Džejms Abot Meknil Visler (engl. James Abbot McNeill Whistler, 18341903.) bio je britanski slikar, rođen u SAD, koji se bavio i grafikom i litografijom.

Biografija[uredi | uredi kod]

Džejms Visler je pohađao vojnu školu Vest Point, ali je ubrzo napustio vojsku i posvetio se umetnosti. 1855. došao je u Pariz da studira slikarstvo i prihvatio je boemski način života. Izlagao je sa Maneom u Salonu odbačenih 1863.

Godine 1863. prešao je u London, gde je postigao znatan uspeh i postao poznat širom zemlje zbog svoje duhovitosti i sjajnog javnog nastupa.

Tokom 60-ih i 70-ih godina 19. veka počeo je da koristi muzičke termine za naslove svojih slika, kao što su „Simfonija“ ili „Harmonija“, jer je verovao u prožimanje umetnosti. Tokom ovog perioda, počeo je da slika svoje noćne scene Londona, naročito Čelzija, koje su imale snažan poetski naboj. Zbog njih je razvio specijalnu tehniku kojom je boju, veoma razređenu, nabacivao na platno brzim potezima četke, donekle u stilu japanske kaligrafije.

Od 70-ih godina 19. veka bio je zaokupljen problemima portretnog slikarstva, i stvorio je nekoliko remek-dela, kao što je „Raspored u sivom i crnom, br.1: umetnikova majka“(18711872), poznat kao Vislerova majka. On je uskratio čak i nagoveštaj sentimentalnosti. Brižljiva uravnotežeost jednostavnih oblika slici daje odliku spokojnosti, a njeni prigušeni tonovi „sivog i crnog”, počev od staričine kose i haljine, do zidova i odaje, pojačavaju izraz pomirene usamljenosti koja sliku i čini privlačnom. Slika je danas u pariskom Luvru.

Tužba protiv Raskina[uredi | uredi kod]

Njegova navika da slikama daje nazive koji su zapanjivali ljude kao nastrani, njegovo zanemarivanje akademskih konvencija, navukli su gnev Džona Raskina, velikog kritičara koji je uzdizao Ternera i prerafaeliste. Godine 1877. Visler je podneo tužbu zbog klevete i uvrede njegovih slika noćnih prizora u japanskom stilu koje je nazvao „Nokturna“. Visler je dobio parnicu, ali je odšteta bila minimalna, a cena parnice ogromna, pa je privremeno bankrotirao. Iako je spadao u vodeće slikare svoga vremena, nakon smrti slava mu je opala. Tek pred kraj 20. veka započinje ponovno priznavanje vrednosti Vislerovog dela.

Djela[uredi | uredi kod]

Detalj Paunove sobe

Slikao je u duhu francuskog impresionizma i japanskog višebojnog drvoreza, prozračnim bojama i naglašenom dekorativnosti. Slikao je većinom krajolike, interijere i vedute, a svojim dekoracijama bio je preteča art nouveaua i secesije. Svojim dekoracijama je uklanjao granicu između slike i njezina okvira te između slikarstva i dekorativnih umjetnosti. Najpoznatije uređenje interijera mu je Paunova soba, tj. blagovaonica u kući Fredericka Leylanda u Prince's Gateu u Londonu. Whistler je kasnije pisao kako se nada da će imati priliku predstaviti svoj kićeni ukus i vještinu svojim rodnim Sjedinjenim Državama. Također je radio tehnički besprijekorne bakropise, a napisao je i poznato djelo "Nježna umjetnost stvaranja neprijatelja".

Ostale slavne slike su mu:

Vanjske veze[uredi | uredi kod]