Jakov Altaras

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jakov Altaras
Jakov Altaras za vrijeme studija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu oko 1938-9.
Rođenje(1918-10-12)12. 10. 1918.
Split, Austro-Ugarska
Smrt6. 12. 2001. (dob: 83)
Gießen, Njemačka
NacionalnostJugoslaven
Nijemac
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoSFR Jugoslavija
Njemačka
Alma materMedicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanjeliječnik
PoslodavacSveučilišna klinika Gießen i Marburg
Suprug/aZora (Ebenspanger) Altaras
Tea (Fuhrmann) Altaras
DjecaSilvija Altaras Penda
Adriana Altaras
RoditeljiLeon i Regina Altaras
RodbinaIvor Altaras Penda
(unuk)
Aaron Altaras
(unuk)
Leonard Altaras
(unuk)

Mr.sc.dr. Jakov Altaras (Split, 12. 10. 1918 - Gießen, 6. 12. 2001), jugoslavenski i njemački radiolog svjetskog glasa koji je izumio, u to vrijeme, novu dijagnostičku metodu za rano otkrivanje raka crijeva.

Biografija[uredi | uredi kod]

Podrijetlo i školovanje[uredi | uredi kod]

Dr. Jakov Altaras je rođen 12. 10. 1918 u Splitu kao najmlađi od šestero braće u siromašnoj sefardskoj obitelji Leona i Regine Altaras.[1][2][3] Osim Jakova za Split su od posebnog značaja bili i tri njegova brata: Izrael (Buki) poznat i kao "Buki staro željezo", jer je posjedovao otkupnu stanicu za metal, Mentakem (Mento) poznat po prodavaonici "Sve po sedam", prvoj takvoj prodavaonici u Splitu i Hrvatskoj, te Viktor, poznati mecena splitskih umjetnika i vlasnik tvrtke "Vikmental" (skraćenica od Viktor-Mento-Altaras). Iako u početku siromašni, ali uz brižnu podršku oca i majke, braća Altaras su brzo postali cijenjeni i poduzetni građani Splita.[4] Jakov Altaras je osnovnu školu i gimnaziju završio u Splitu nakon čega je upisao Medicinski fakultet u Zagrebu. Na trećoj godini školovanje mu je prekinuo Drugi svjetski rat i uspostava Nezavisne Države Hrvatske. Altaras se potom vratio u Split od kuda je prebjegao u talijanski Bari. U Bariju je upisao medicinski fakultet na kojem je i diplomirao. Po završetku drugog svjetskog rata Altaras se vratio u Zagreb, te se vratio studiranju medicine na medicinskom fakultetu. Diplomirao je 1946 godine.[1][2][5]

Drugi svjetski rat, progon i karijera[uredi | uredi kod]

Tijekom drugog svjetskog rata Altaras je bio sudionik Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji.[1][2] Kada je splitska sinagoga zapaljena, Altaras je iz plamena spasio Toru. 1943 godine Altaras je spasio 40-tero židovske djece iz Splita, te ih je odveo u čuvenu vilu Emmu u Nonantoli, gradiću kraj Modene u sjevernoj Italiji. Djeca su kasnije prebačeni u Palestinu.[1][2] U kolovozu 1943 Altaras je ilegalno ušao u Koncentracijski logor Kampor kako bi preuzeo fotografije logora, a koje su u logoru poslikali zatočeni židovski omladinci. Te iste fotografije su nakon drugog svjetskog rata služile kao dokazni materijal "Državne komisije za utvrđivanje zločina na prostoru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije".[6]

Nakon diplome medicinskog fakulteta u Zagrebu 1946., Altaras je radio kao asistent na radiloškom odjelu "Vojne bolnice" pod profesorom Milanom Smokvinom. U isto vrijeme vodio je privatnu praksu u Zagrebu. 1958 Altarasu je dodijeljena titula magistra. Ubrzo nakon magisterija počeo je predavati medicinu na medicinskom fakultetu u Zagrebu. Negdje u to vrijeme Altaras je počeo istraživati pozadinu likvidacije svojeg brata Silvija, a za kojeg su komunističke vlasti Hrvatske tvrdile da je likvidiran od strane ustaša. Altaras je saznao istinu, da su mu brata ustvari likvidirale komunističke vlasti 1945 zbog njegovih antikomunističkih pogleda. Na temelju provedene istrage koju je inicirao Jakov Altaras, Silvije Altaras je posthumno rehabilitiran, ali je sam Altaras ubrzo nakon toga postao žrtvom političkog progona, te je bio prisiljen emigrirati iz Jugoslavije. Iako teška srca, 1964 je pobjegao iz Jugoslavije u Švicarsku, gdje se zaposlio u Sveučilišnoj bolnici u Zurichu. Prilikom emigracije Jakov Altaras je u Zagrebu ostavio svoju kćer iz prvog braka, dokle druga supruga i njihova kćer su mu se kasnije pridružile. 1966 Altaras se preselio u njemački grad Gießen. U Gießenu se zaposlio kao radilog u "Sveučilišnoj klinici Gießen i Marburg", a 1992 godine objavljuje svoje kapitalno stručno djelo "Novi atlas debelog i tankog crijeva – integracija dijagnostičkih metoda"u originalu objavljenog na talijanskom jeziku.[7] Altaras je na društvenom planu također bio vrlo angažiran pa je tako 1978 obnovio "Židovsku općinu Gießen", gdje je i služio kao dugogodišnji predsjednik općine. Pod njegovim vodstvom 1995 u Gießenu je sagrađen židovski centar i sinagoga "Beith-Jaakov".[1][5]

Obitelj i smrt[uredi | uredi kod]

Jakov Altaras je bio oženjen dva puta. U prvom braku je bio sa Zorom Ebenspanger-Altaras, najmlađom od jedanaestero djece Aleksandra (Šandor) Ebenspangera i Henrijete (Yetika) Štern. S njom je imao kći Silviju Altaras Penda.[8] Njezin sin Ivor Altaras Penda,[9] je Altarasov prvorođeni unuk. Zora Altaras je umrla u Zagrebu, 1963 godine. S drugom suprugom Teom Fuhrmann imao je kći Adrianu. Thea je rođena u zagrebačkoj židovskoj obitelji staklarskog veletrgovca Žige Fuhrmanna, te je odrasla u čuvenoj Vili Fuhrmann, ili kako su je zvali Okrugla vila, na Gornjem Prekrižju. Altarasova druga kći je u Njemačkoj postala poznata glumica, pisac i kazališni direktor. Udana je za skladatelja Wolfganga Böhmera sa kojim ima dvojicu sinova, također glumci, Aarona i Leonarda Altarasa.[1][5] 1999, nakon 35 godina izbivanja, Jakov Altaras se vratio u rodni grad. Prilikom tog posjeta izrazio je nostalgiju za rodnim gradom.[10] Dr. Jakov Altaras umro je 6. 12. 2001 u Gießenu.[5]

Priznanja[uredi | uredi kod]

Dr. Jakova Altarasa je "Ordenom za posebne zasluge Savezne Republike Njemačke" odlikovao predsjednik Njemačke Roman Herzog.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Boris Blau, 2006, str. 85
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Jaša Romano, 1980., str. 321
  3. ↑ (en) United States Holocaust Memorial Museum. Holocaust Survivors and Victims Database: Jakob Altaras. Preuzeto 10. 8. 2013
  4. ↑ Ivan Mosettig, 2001, str. 270, 302
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 (de) Jüdische Gemeinde Gießen. Prof. Dr. Jakob Altaras. Preuzeto 10. 8. 2013
  6. ↑ Aleksandar Gaon, 2001
  7. ↑ Jakob Altaras, 1992
  8. ↑ Rodni list - Republika Hrvatska, Matični ured Črnomerec po matičarki Lidiji Markovinović
  9. ↑ Rodni list - Republika Hrvatska, Matični ured Maksimir po matičarki Mariji Piplici
  10. ↑ Vranjković, Anita (13. 7. 1999). Splićanin Dr. Jakov Altaras, ugledni svjetski radiolog, nakon 35 godina ponovno u rodnome gradu. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 10. 8. 2013

Literatura[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Blau, Boris (2006). Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-6800-05-5
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • Gaon, Aleksandar (2001). Mi smo preživeli, Beograd: Jevrejski istorijski muzej, Savez jevrejskih opština Jugoslavije. ISBN 978-86-903751-8-9
  • Kečkemet, Duško (1971). Židovi u povijesti Splita, Split: Jevrejska općina, Split.
  • Altaras, Adriana (2011). Titos Brille, Köln: Kiepenheuer & Witsch. ISBN 978-3-462-04297-9
  • Altaras, Jakob (1992). Nuovo atlante del colon e del tenue – integrazioni di metodiche diagnostiche, Verona: Edicioni Liberia Cortina. ISBN 9788877490780
  • Mosettig, Ivan (2001). Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva, Split: Dalmacija papir.
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Jakov_Altaras&oldid=41750544