Jakov Nenadović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jakov Nenadović
Rođenje1765.
Brankovina, Osmanlijsko carstvo, danas Srbija
Smrt1836.
Brankovina, Osmanlijsko carstvo, danas Srbija

Jakov Nenadović (Brankovina oko 1765 - Brankovina 1836) je bio vojvoda iz Prvog srpskog ustanka. Mlađi brat Alekse Nenadovića. Pridružio se odmah ustaničkom pokretu i ubrzo (poslije pobjede nad Turcima kod Svileuve 1804.) postao je jedan od najistaknutijih vođa ustanka i ličnosti zapadne Srbije. Dobijao je municiju i oružje iz Austrije (Srema), pa je već u martu napao Šabac.

Poslije Karađorđa i Janka Katića imao je najveći ugled u zemlji, pa je bio jedan od vođa opozicije protiv Karađorđa. Doprinio je da se u Srbiji 1805. godine uvede Praviteljstvujušči sovjet. 1810. godine Karađorđe je morao da popusti opoziciji, pa je na mjesto Mladena Milovanovića za predsjednika sovjeta postavljen Jakov Nenadović. On se potom približio Karađorđu, pristao na ustavne odredbe od 1811. godine, i postao popečitelj (ministar) unutrašnjih poslova. Poslije propasti Prvog srpskog ustanka sa Karađorđem je napustio Srbiju i 1814. godine stigao u Besarabiju. Sa Karađorđem se nalazio u deputaciji na dvoru kod cara Aleksandra I u Petrogradu 1816. godine. Emigrirao je u Austriju, gdje je živio sve do 1831. godine, a potom se vratio u Srbiju gde je i umro u Brankovini 1836. godine.

Njegov sin bio je vojvoda Jevrem Nenadović (1793-1867) otac kneginje Perside Karađorđević (1813-1879), udate za kneza Aleksandra Karađorđevića (1806-1885), Karađorđevog sina.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]