Jacobus Henricus van 't Hoff
| Jacobus Henricus van 't Hoff | |
 |
|
| Rođenje | 30. kolovoza 1852. Rotterdam, Nizozemska |
|---|---|
| Smrt | 1. ožujka 1911. Berlin, Njemačka |
| Prebivalište | Nizozemska Njemačko Carstvo |
| Polje | Fizikalna kemija organska kemija |
| Alma mater | Delftski politehnički institut Univerzitet u Leidenu Univerzitet u Bonnu Univerzitet u Parizu Univerzitet u Utrechtu |
| Poznat po | Kemijska kinetika, Stereokemija |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za kemiju (1901) |
Jacobus Henricus van 't Hoff (Rotterdam, 30. kolovoza 1852. - Berlin, 1. ožujka 1911.) je bio nizozemski fizikokemičar i organokemičar. Bio je dobitnik prve Nobelove nagrade za kemiju 1901. Istraživao je kinetiku kemijskih procesa, kemijsku ravnotežu, osmotski tlak i kristalografiju.
Počeci [uredi - уреди]
Rodio se u Rotterdamu, u liječničkoj obitelji. Studirao je kemiju na Politehničkom institutu u Delftu, a kasnije na sveučilištima u Leidenu, Bonnu i Parizu. Doktorirao je na Sveučilištu u Utrechtu 1874.
Postignuća [uredi - уреди]
Godine 1874. objavio je rad u kojem je objasnio optičku rotaciju kod nekih materija. Ovu pojavu je tumačio kao posljedicu tetraedarskog rasporeda kemijskih veza ugljikovih atoma i njihovih susjeda.
U svome djelu „Kemija u prostoru“ (La chimie dans l'éspace) iz 1874., dao je primjere koji povezuju kemiju i geometriju i tako bio jedan od pionira stereokemije. U ovo doba ovo je bila revolucionarna ideja koju su dočekale brojne kritike.
Slijedeće značajno djelo van 't Hoff je objavio 1884. To su bile „Studije o kemijskoj dinamici“ (Études de Dynamique chimique), u kojima je opisao novu metodu za opisivanje reda kemijske reakcije koristeći grafike i primjenio zakone termodinamike na kemijske sustave u ravnoteži. U znanost je uveo pojam kemijskog afiniteta. Kasnije se bavio kemijom rastvora i teorijom disocijacije elektrolita.
Godine 1901. bio je dobitnik prve Nobelove nagrade za kemiju za svoja istraživanja rastvora i otkriće osmotskog tlaka. Utvrdio je da se veoma razređeni rastvori ponašaju po matematičkim jednadžbama koje važe za plinove.
 Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak! |
1901. Jacobus Henricus van 't Hoff | 1902. Hermann Emil Fischer | 1903. Svante August Arrhenius | 1904. William Ramsay | 1905. Johann Friedrich Wilhelm Adolf von Baeyer | 1906. Henri Moissan | 1907. Eduard Buchner | 1908. Ernest Rutherford | 1909. Wilhelm Ostwald
1910. Otto Wallach | 1911. Marie Sklodowska-Curie | 1912. Victor Grignard & Paul Sabatier| 1913. Alfred Werner | 1914. Theodore William Richards | 1915. Richard Martin Willstätter | 1918. Fritz Haber
1920. Walther Hermann Nernst | 1921. Frederick Soddy | 1922. Francis William Aston | 1923. Fritz Pregl | 1925. Richard Adolf Zsigmondy | 1926. Theodor Svedberg | 1927. Heinrich Otto Wieland | 1928. Adolf Otto Reinhold Windaus | 1929. Arthur Harden & Hans Karl August Simon von Euler-Chelpin
1930. Hans Fischer | 1931. Carl Bosch & Friedrich Bergius| 1932. Irving Langmuir | 1934. Harold Clayton Urey | 1935. Frédéric Joliot, Irène Joliot-Curie | 1936. Petrus (Peter) Josephus Wilhelmus Debye | 1937. Walter Norman Haworth & Paul Karrer| 1938. Richard Kuhn | 1939. Adolf Butenandt & Lavoslav Ružička
1943. George de Hevesy | 1944. Otto Hahn | 1945. Artturi Ilmari Virtanen | 1946. James Batcheller Sumner, John Howard Northrop & Wendell Meredith Stanley | 1947. Robert Robinson | 1948. Arne Wilhelm Kaurin Tiselius | 1949. William Francis Giauque
1950. Otto Paul Hermann Diels & Kurt Alder | 1951. Edwin Mattison McMillan & Glenn Theodore Seaborg | 1952. Archer John Porter Martin & Richard Laurence Millington Synge | 1953. Hermann Staudinger | 1954. Linus Carl Pauling | 1955. Vincent du Vigneaud | 1956. Cyril Norman Hinshelwood & Nikolaj Nikolajevič Semenov | 1957. Sir Alexander Todd | 1958. Frederick Sanger | 1959. Jaroslav Heyrovský
1960. Willard Frank Libby | 1961. Melvin Calvin | 1962. Max Ferdinand Perutz & John Cowdery Kendrew | 1963. Karl Ziegler & Giulio Natta | 1964. Dorothy Crowfoot Hodgkin | 1965. Robert Burns Woodward | 1966. Robert Sanderson Mulliken | 1967. Manfred Eigen, Ronald George Wreyford Norrish & George Porter | 1968. Lars Onsager | 1969. Derek H. R. Barton & Odd Hassel
1970. Luis F. Leloir | 1971. Gerhard Herzberg | 1972. Christian B. Anfinsen, Stanford Moore & William H. Stein | 1973. Ernst Otto Fischer & Geoffrey Wilkinson | 1974. Paul J. Flory | 1975. John Warcup Cornforth & Vladimir Prelog | 1976. William Nunn Lipscomb, Jr. | 1977. Ilya Prigogine | 1978. Peter D. Mitchell | 1979. Herbert C. Brown & Georg Wittig
1980. Paul Berg, Walter Gilbert & Frederick Sanger | 1981. Kenichi Fukui & Roald Hoffmann | 1982. Aaron Klug | 1983. Henry Taube | 1984. Robert Bruce Merrifield | 1985. Herbert A. Hauptman & Jerome Karle | 1986. Dudley R. Herschbach, Yuan T. Lee & John C. Polanyi | 1987. Donald J. Cram, Jean-Marie Lehn & Charles J. Pedersen | 1988. Johann Deisenhofer, Robert Huber & Hartmut Michel | 1989. Sidney Altman & Thomas R. Cech
1990. Elias James Corey | 1991. Richard R. Ernst | 1992. Rudolph A. Marcus | 1993. Kary B. Mullis & Michael Smith | 1994. George A. Olah | 1995. Paul J. Crutzen, Mario J. Molina & F. Sherwood Rowland | 1996. Robert Curl, Sir Harold Kroto & Richard Smalley | 1997. Paul D. Boyer & John E. Walker & Jens C. Skou | 1998. Walter Kohn & John A. Pople | 1999. Ahmed H. Zewail
2000. Alan J Heeger, Alan G MacDiarmid & Hideki Shirakawa | 2001. William S. Knowles, Ryoji Noyori & K. Barry Sharpless | 2002. Kurt Wüthrich, John B. Fenn & Koichi Tanaka | 2003. Peter Agre & Roderick MacKinnon | 2004. Aaron Ciechanover, Avram Hershko & Irwin Rose | 2005. Yves Chauvin, Robert H. Grubbs & Richard R. Schrock | 2006. Roger David Kornberg | 2007. Gerhard Ertl | 2008. Osamu Shimomura, Martin Chalfie & Roger Yonchien Tsien 2009. Venkatraman Ramakrishnan, Thomas Arthur Steitz & Ada E. Yonath
