Ivo Grbić
Ivo Grbić (Dubrovnik, 25. listopada 1931. - 19. srpnja 2020.[1]), jugoslavenski i hrvatski slikar i grafičar.
Životopis[uredi | uredi kod]
Rođen je u Dubrovniku, a obiteljske korijene vuče iz Župe dubrovačke.
U rodnom gradu završio učiteljsku školu, a na akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao se 1951., te diplomirao na grafičkom odsjeku 1956. Profesori su mu bili Tomislav Krizman, Krsto Hegedušić, Marijan Detoni[2] i drugi. Slikarsku specijalku kod prof. Antuna Mezdjića završio je 1958. Osim slikarstvom i grafikom bavi se keramikom i sitnom plastikom (medalje i plakete), a naročito primjenjenom grafikom. Autor je brojnih plakata, povelja, plaketa i drugih likovnih rješenja iz područja primjenjene umjetnosti za kulturne i znanstvene ustanove u Zagrebu, Dubrovniku i drugdje. Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama i galerijama u zemlji i inozemstvu.
Od 1960. do 1982. profesor je na grafičkom odsjeku Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu, gdje je odgojio mnoge danas afirmirane grafičare i dizajnere. Održao je 31 samostalnu izložbu i sudjelovao na više od 150 kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu.[2]
Dobitnik je druge nagrade na natječaju za plakat Dubrovačkih ljetnih igara 1954., nagrade za plaketu Turističkog saveza Dubrovnik 1984., priznanja Turističkog društva Dubrovnik 1987., te nagrade za životno djelo grada Dubrovnika 2002..[2]
Pretežno se bavi temama iz glazbenog života, starog Dubrovnika, folklora, mora, te portretima (više od tisuću portreta umjetnika s Dubrovačkih ljetnih igara).[2]
U srpskocrnogorskom napadu na Dubrovnik 6. prosinca 1991. izgorjela je palača u kojoj je živio i radio, zajedno sa malom galerijom u prizemlju i cjelokupnim inventarom: sve slike, crteži i grafike, keramika, etnografska i antikvarna zbirka, knjižnica, foto, audio i pisana dokumentacija, te još mnoštvo vrijednih i dragih predmeta. Poslije je na vanjskim zidovima te palače postavio 2001. više izložaba svojih radova i dokumenata koji govore o stradanju Dubrovnika.[2]
Objavio je 2011. godine knjigu Sjećanja.[2]
Vidi još[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ https://justdubrovnik.com/2020/07/beloved-dubrovnik-artist-ivo-grbic-passes-away-aged-89/98463/#:~:text=Mister%20Ivo%20Grbi%C4%87%2C%20famous%20Dubrovik,social%20life%20of%20the%20City Arhivirano 2021-01-25 na Wayback Machine-u.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 (HINA/HS): Sjećanja Ive Grbića, Hrvatsko slovo, petak, 28. listopada 2011., str. 20.