Ivo Brešan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ivo Brešan
Ivo Brešan na premijeri filma "Nije kraj" u Zagrebu 2008. godine.
Biografske informacije
Rođenje(1936-05-27)27. 5. 1936.
Vodice, Jugoslavija
Smrt3. 1. 2017. (dob: 80)
Zagreb, Hrvatska
NacionalnostHrvatska
Obrazovanje
Zanimanjepisac
Opus
Književne vrstedrama, filmski scenario
Znamenita djela
Nagrade
Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2001.)

Ivo Brešan (Vodice, 27. svibnja 1936. – Zagreb, 3. siječnja 2017.), jugoslavenski i hrvatski književnik i scenarist poznat po grotesknim tragikomedijama. Veliki uspjeh doživio je 1971. djelom Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja. Drama je tri godine kasnije adaptirana u istoimeni film Krste Papića. Napisao je 23 izvedene drame, dvanaest romana, dvije zbirke priča i osam filmskih scenarija.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rodio se u Vodicama, gdje mu je otac za vrijeme Drugog svjetskog rata bio član KPJ, a kasnije i u partizanima, zbog čega mu je porodica bila progonjena od talijanskih fašista.

U Šibeniku je pohađao osnovnu školu i gimnaziju, jugoslavenske jezike i književnosti diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1960. Od tada profesor u šibenskoj gimnaziji (tj. Centar za odgoj i obrazovanje), a od 1983., umjetnički voditelj u Centru za kulturu i Jugoslavenskom festivalu djeteta u Šibeniku. Pisati je počeo još u gimnaziji, a prve novele objavio je u časopisu ‘Šibenska revija’. Usporedo je bio glumac amater u dramskoj družini »Kolo« i profesionalnom šibenskom kazalištu.

Piše i eseje (Kontinuitet metafizičkog u hrvatskoj književnosti, Vidik, 1971.), no odlučuje se za dramsko i scenarističko stvaranje. Prvi dramski tekst ‘Četiri podzemne rijeke’ objavio je 1970., a punu afirmaciju donijela mu je ‘Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja’, praizvedena 1971. u zagrebačkom Teatru &TD, društvenokritička komedija zasnovana na poredbi ShakespeareovaHamleta’ sa zbiljom sela u Dalmatinskoj zagori

I u ostalim dramskim djelima nasrće na savjest i svijest suvremenika. Najizazovniji je u moralitetu Nečastivi na filozofskom fakultetu (Mestno gledališče ljubljansko, 1982), gdje faustovskom uzorku suvremenog intelektualca suprotstavlja dogmatske izdanke klera i vlasti. Polemičnost i aktualnost obilježuju burlesku Smrt predsjednaka kućnog savjeta (Dramsko kazalište Gavella, 1979), Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću (Łódź 1980), kojom se parafrazira Gogoljev Revizor, te Arheološka iskapanja u selu Dilj (Histrioni, 1981), kojima se niječe mogućnost postojanja Platonove »idealne države«. Dijalog s književnim djelima svjetskih klasika B. nastavlja i u tragediji Anera (Kazalište Marina Držića, 1984), gdje sudbinsku funkciju božje volje iz Racineove Fedre preuzima politika, a Hidrocentrali u Suhom dolu (Narodno pozorište u Sarajevu, 1986), intertekstualna je paradigma Moliereov Tartuffe. U srednjodalmatinsko selo smjestio je i Pirandellovu dramu Liola (zagrebačka Komedija pod naslovom Lubin, 1982). Beogradsko Pozorište »Susreti« izvelo je komad Viđenje Isusa Krista u kasarni VP 2507 (1984).

Brešanove drame izvedene su u devet evropskih zemalja, najviše u Državnomu satiričnom kazalištu Maszkaron u Krakowu. Predstava Hamleta u selu Mrduša Donjauprizorena je u desetak poljskih kazališta i snimljena za TV, tiskana u njemačkom prijevodu (Wien, München 1978), a izvodila se i u SSSR-u (Talin), Mađarskoj (Szeged), Bugarskoj (Sofija), Čehoslovačkoj (Ostrava), Austriji (Volkstheater, Beč), SR Njemačkoj (Thalia theater, Hamburg), Danskoj (Odense) te u Švedskoj, gdje je prikazana i na TV.

Drame je objavio u domaćim i stranim časopisima, a zastupljene su i u Antologiji savremene jugoslovenske drame (O. Lakićević, Beograd 1984) te u Antologiji hrvatske drame (B. Hećimović, Zagreb 1988). Tiskan je i njemački prijevod Nečastivoga na filozofskom fakultetu (Wien, München 1981). B. je autor ili suautor pet filmskih scenarija (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, Izbavitelj, Tajna Nikole Tesle, Obećana zemlja i Donator). Piše i TV drame (Dva sanduka dinamita, Trideset konja) i TV serije.

Za Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja nagrađen je 1972. »Sterijinom« i »Gavellinom« nagradom, za Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću dobio je »Gavellinu nagradu« 1979, a 1985. primio je »Sterijinu nagradu« grada Vršca za komediju. Dobitnik je Nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo 2001., a 2008. dobio je nagradu Ksaver Šandor Gjalski za roman 'Kate-drala'.

Osim književnosti, pisao je i filmske scenarije. Radio je s Krstom Papićem (´Izbavitelj´, Lisice', 'Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja') i Veljkom Bulajićem (''Dona-tor', 'Obećana zemlja'), a potom za svog sina Vinka Brešana (‘Kako je počeo rat na mome otoku’ i ‘Maršal’).

Djela[uredi | uredi kod]

Drame[uredi | uredi kod]

  • Groteskne tragedije, drame, Zagreb, 1979.
  • Nove groteskne tragedije, drame, Zagreb, 1989.
  • Tri drame, drame, Zagreb, 1993.
  • Utvare, drame, Zagreb, 1997.

Proza[uredi | uredi kod]

Izvedena djela (premijere)[uredi | uredi kod]

Scenariji[uredi | uredi kod]

  • Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1973.)
  • Izbavitelj (1976.)
  • Tajna Nikole Tesle (1980.)
  • Obećana zemlja (1986.)
  • Donator (1989.)
  • Kako je počeo rat na mom otoku (1996.)
  • Maršal (2000.)
  • Libertas (2004.)

Tv-drame i serije[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]