Ivanovo djetinjstvo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Иваново детство
RežijaAndrej Tarkovski
ScenarioVladimir Bogomolov
Mihail Papava
PredložakIvan; autor:
Vladimir Bogomolov
UlogeNikolai Burljajev
Valentin Zubkov
Jevgenij Žarikov
Stepan Krilov
Nikolaj Grinko
Irma Rauš
MuzikaVjačeslav Ovčinnikov
FotografijaVadim Jusov
MontažaLjudmila Feiginova
DistribucijaMosfiljm
Datum(i) premijere
6. 4. 1962 (1962-04-06)
Trajanje95 min.
Zemlja Sovjetski Savez
Jezikruski

Ivanovo djetinjstvo (rus. Иваново детство) je sovjetski crno-bijeli igrani film snimljen 1962. u režiji Andreja Tarkovskog, poznat kao prvo cjelovečernje ostvarenje u njegovoj filmografiji, ali i kao jedan od najuspješnijih naslova u historiji sovjetske kinematografije.

Radnja se temelji na romanu Ivan Vladimira Bogomolova, djelomično inspiriranog autorovim iskustvom vojnog obavještajca u Drugom svjetskom ratu. Naslovni protagonist, čiji lik tumači Nikolaj Burljajev, je Ivan, 12-godišnji dječak čiju su porodicu ubili Nijemci na početku njemačke invazije, a koji koristi svoj relativno mali rast i neupadljivu pojavu kako bi neopaženo prelazio liniju fronte i obavljao obavještajne zadatke za Sovjete. Radnja se prikazuje kroz flashbackove, odnosno iz perspektive poručnika Galceva (čiji lik tumači Jevgenij Žarikov), obavještajca koji se opravdano počne brinuti da se Ivan jednog dana neće vratiti sa zadatka.

Ivanovo djetinjstvo je predstavljao drugi po redu pokušaj ekranizacije Bogomolovljevog romana. Godine 1960. je započeto snimanje filma Ivan u režiji mladog Eduarda Abalova, ali je prekinuto kada je umjetnički savjet Mosfiljma zaključio kako "nije dovoljno kvalitetan". Projekt je nakon toga povjeren Tarkovskom, koji je prije toga stekao ugled nizom kratkih filmova snimljenih za vrijeme studija na VGIK-u. Tarkovski je za direktora fotografije uzeo svog starog suradnika Vadima Jusova, a ulogu Ivana je povjerio 15-godišnjem Burljajevu koji je dotada imao relativno malo glumačkih iskustava.

U filmu je Tarkovski djelomično razbio dotadašnje sovjetske tabue u prikazu ratnih zbivanja, pri čemu se kao primjer lik sovjetskog oficira koji se agresivno nabacuje vojnoj bolničarki, ali je daleko više pažnje izazvao njegov izuzetno mračan ton, kao i snažan kontrast između brutalne realnosti rata i dječačke nevinosti. Ivanovo djetinjstvo je svjedeno postiglo izuzetnu gledanost u sovjetskim kino-dvoranama. Još veći uspjeh je postigao kod kritike, koja ga je proglasila jednim od najspektaktularnijih cjelovečernjih debija u historiji filma. Na venecijanskoj Mostri je, pak, uspio osvojiti Zlatni lav (zajedno sa italijanskim filmom Cronaca familiare). Reputacija filma je sa vremenom nastavila rasti, a tome su značajno pridonijeli ugledni sineasti kao Ingmar Bergman, Sergej Paradžanov i Krzysztof Kieslowski koji su ga hvalili kao remek-djelo i navodili kao uzor za vlastiti opus.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]