Ivanjsko cvijeće
 | Ovaj članak je je siročić, jer je za njega vezano samo nekoliko ili nijedan članak. Molimo ubacite linkove na srodne članke; sugestije. (oktobar-листопад 2010) |
| Galium verum | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Red: | Gentianales |
| Porodica: | Rubiaceae |
| Rod: | Galium |
| Vrsta: | G. verum |
| Dvojni naziv | |
| Galium verum L. | |
Ivanjsko cvijeće (ivanjska broćika, broćac, broćika, jovandanče), lat. Galium verum, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice broćeva (Rubiaceae).
Ime[uredi | uredi kod]
Porijeklo imena:
- roda je iz grč. od gala = mlijeko (zato što se neke vrste koriste za zgrušavanje mlijeka);
- vrste je iz lat. od verus = istinit, pravi.
Sinonim:
Galium praecox Lang.
Opis biljke[uredi | uredi kod]
Stabljike su četvrtaste, uspravne, dostižu visinu od 30 cm do 1 m i mogu biti malo dlakave ili gole. Listovi su linearni i raspoređeni pršljenasto od 8-12. Sa lica su tamnozeleni, goli i malo hrapavi, a sa naličja gusto dlakavi i završavaju se trnićem na vrhu. Cvjetovi su sitni sakupljeni u metličaste vršne cvati čija je osovina gusto obrasla kratkim dlakama. Krunični listići su žute boje i mirišu na med. Plod je sitan, dužine oko 1,5 mm, i kada sazri crne je boje.
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi kod]
Ivanjsko cvijeće je veoma rasprostranjena euroazijsko-submediteranska vrsta koja je odatle prenijeta u Sjevernu Ameriku. Raste na brdskim i pretplaninskim livadama, pored puteva, listopadnih šuma i šibljaka.
Sastav[uredi | uredi kod]
Kao droga se koristi gornji dio procvetale biljke (Galii veri herba) koji se sakuplja po suhom i sunčanom vremenu i bogat je flavonoidima (oko 2%), kvercetin-glikozidima (rutin, palustrozid, cinarozid i dr. ), eteričnim uljem, solima organskih kiselina i dr.
Upotreba[uredi | uredi kod]
Pretežno se koristi kao narodni lijek za liječenje upale jetre, bubrežnih bolesti, vodene bolesti, kroničnih bolesti organa za disanje. Osim toga upotrebljava se i kod nervnih poremećaja kao što su histerija, uznemirenost, epilepsija i sl.
Osim ljekovitim pripada i medonosnim biljkama, a koristi se za bojenje sira i zgrušavanje mlijeka.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
- Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
- Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
- Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
- Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
- Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
- Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
- Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
- Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
- Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.