Ivan Picelj
| Ivan Picelj | |
|---|---|
| apstrakcija, konstruktivizam, op art | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Okučani,  Kraljevina Jugoslavija, 28. jul 1924 |
| Smrt | Zagreb,  Hrvatska22. februar 2011 |
| Opus | |
| Polje | slikarstvo, grafika, grafički dizajn, kiparstvo |
Ivan Picelj (Okučani, 28. jul 1924 - Zagreb, 22. februar 2011.[1]), bio je hrvatski je slikar, dizajner, grafičar i kipar.
Biografija[uredi | uredi kod]
Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1943.-1946.[2] Nakon studija bavio se uređenjem i opremanjem štandova na ondašnjem Zagrebačkom Velesajmu u Savskoj, što je bitno utjecalo na njegov daljni rad. Jer se oprijedijelio za tada modernu tendenciju spoja umjetnosti i industrije, što je ostala misao vodilja njegova djelovanja. Rad na opremi sajamskih izložbi doveo ga je do unosnih poslova - uređenja jugoslavenskih paviljona u Zagrebu, Beču, Hannoveru, Stockholmu, Torinu, Chicagu)[3], koje je izvodio zajedno sa kolegama Vjenceslavom Richterom i Aleksandrom Srnecom. Prijateljstvo i suradnja s njima, i zajednički napor da te nastupe izvedu atraktivnije, bila je podloga za osnivanja likovne grupe EXAT 51 1951. i Studija za industrijsko oblikovanje (SIO) 1956. Picelj se osobno vrlo angažirao u tim projektima, prvu izložbu grupe EXAT 51, 1952. organizirao je u vlastitom stanu u Gajevoj.[3]
Picelj je razvio svoj specifičan, apersonalni slikarski smjer geometrijske apstrakcije, pod uticajem tad modernog konstruktivizma i bauhausa. Aktivno je sudjelovao u nastanku i širenju međunarodnog pokreta Nove tendencije (1961.-1967.) za čije izložbe je stvorio niz namjenskih radova, istražujući vizualnu percepciju, matematičke ritmove i pomake čestica. Picelja je zainteresirala fizička dimenzija vida, i njen subjektivni dojam, te je istraživao granice percepcije i tako počeo stvarati u duhu Op arta . Najčešće je multiplikacirao neki geometrijski lik unutar pravilnog rastera plohe, sa nekim pomakom u boji ili obliku. Od 1952. intenzivno izlaže na kolektivnim izložbama; EXAT 51, u zemlji i inozemstvu (Salon Nove realnosti Pariz, Pedeset godina apstraktne umjetnosti i Responsive Eye New York 1965, Izabrana djela iz kolekcije Denise Rene - Las Palmas). Od 1957. godine radi skulpture, reljefe u drvu i objekte u metalu. Za Picelja je bila značajna 1959. kad je prvi put izlagao u pariškoj galeriji Denise René zajedno s Aleksandrom Srnecom i Vojinom Bakićem, to je postala njegova kućna galerija - koja je izlagala i prodavala njegova djela.[3]
Osim Zagreba, samostalno je izlagao u Londonu, Chicagu, New Yorku, Rotterdamu, Veneciji, Padovi, Ulmu, Augsburgu...
Picelj je od 1960e vrlo aktivan grafički dizajner, radi brojne plakate, opreme kataloga i knjiga, kao kućni dizajner tadašnje Galerije suvremene umjetnosti iz Zagreba. Jedan je od pionira grafičkog dizajna i bitno unapređuje vizualnu kulturu grafičkog oblikovanja u zemlji.[2]
Samostalne izložbe[uredi | uredi kod]
- 1970 Galerija Umjetnina Split, Split
- 2001 Kabinet grafike HAZU, Zagreb
- 2003 Graphic Art Opus 1957-2003 - International Centre of Graphic Arts (MGLC), Ljubljana
- 2005 Klovićevi dvori, Zagreb
Izbor najpoznatijih djela[uredi | uredi kod]
- Composition YZ-3 Arhivirano 2011-11-17 na Wayback Machine-u Ulje na platnu (116 x 81 cm) 1956
- Oeuvre Programmée No. 1 Arhivirano 2013-11-04 na Wayback Machine-u 1966 Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
- Plakat za izložbu "nove tendencije 2" Arhivirano 2007-07-16 na Wayback Machine-u 1963 serigrafija 100 x 70 Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
Bibliografija[uredi | uredi kod]
Nagrade[uredi | uredi kod]
Za svoj rad Ivan Picelj, dobio je 1994 Nagradu za životno djelo Vladimir Nazor[4]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Preminuo slikar Ivan Picelj, Večernji list, Zagreb (pristupljeno 25. 02. 2011.)
- ↑ 2,0 2,1 Grafičkog Dizajna: Nina Ožegović: "Neću retrospektivu, ja još stvaram" sa portala Nacional 5. 04. 2005. (pristupljeno 25. 02. 2011.)[mrtav link]
- ↑ 3,0 3,1 3,2 „Marka br: 615Hrvatsko moderno slikarstvo - Ivan Picelj (1924)(pristupljeno 25. 02. 2011.)”. Arhivirano iz originala na datum 2011-11-15. Pristupljeno 2011-02-25.
- ↑ Nagrada Vladimir Nazor 1959.–2005.
