Ivan Budinčević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ivan Budinčević
Osobne informacije
Puno ime Ivan Budinčević
Nadimak Budo, Muki
Rođenje 1955.
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)

- 1977.
1977.-1981.
1981.-1983.
1983.-1988.
1991.-


-2000.
Bačka (Subotica)
Spartak (Subotica)
Hajduk
Olimpija (Ljubljana)
Dinamo (Vinkovci)
Obilić (Novi Kneževci)
Radnički (Bajmak)
Zorka (Subotica)
Aleksa Šantić


102 (0)
Trenirane momčadi
Bačka (Subotica)
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Ivan Budinčević (1955.) je bio bački hrvatski nogometaš, a danas je nogometni trener.

Branio je u nekoliko klubova, a najviše se pamti njegovo razdoblje u splitskom Hajduku.

Vratarsku karijeru je počeo u "Bačkoj". Nastavio je u "Spartaku" iz Subotice, a potom je našao veliki angažman. Otišao je u splitski Hajduk, s kojim je osvojio naslov prvaka u sezoni 1978/79..

Poslije je branio u Sloveniji, u ljubljanskoj Olimpiji, a zatim se vratio u Hrvatsku, gdje je 5 godina branio u Dinamu iz Vinkovaca sve do 1988., kada je uslijed teške ozljede nastale preoštrim startom igrača bugojanske "Iskre" skoro ostao zauvijek paraliziranim, a i sam život mu je bio u opasnosti. Naime, protivnički igrač je naletio na njega i koljenom ga udario u glavu, od čega je Budinčeviću pukao vratni kralježak. Zbog tih očitih razloga, a radi izbjegavanja ugrožavanja svog zdravlja, Budinčević je u svojoj 33. godini prekinuo karijeru.

No, zbog egzistencijalnih problema i potrebe da netko zaradi novac za obitelj, Ivan Budinčević se samo tri godine poslije reaktivirao i već 1991. nastavio braniti, uglavnom po niželigašima iz Vojvodine. Branio je do 2000. godine, kada se u 45. konačno ostavio igračkog nogometa. Bio je tehniko nogometna reprezentacija hrvatske manjine iz Vojvodine.[1] na 2. EP hrv. nacionalnih manjina.

Danas živi u Bajmaku, a trenira vratare Bačke 1901.

Izvori[uredi | uredi kod]

  • Slobodna Dalmacija Ivan Budinčević: Svi su me zaboravili, a ja skoro gladujem!, 29. siječnja 2011.
  1. Hrvatska riječ[mrtav link] Treći u Europi, 26. lipnja 2009.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]