Ivan Budinčević
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Napomene | ||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||||||||||||||||||||||||||||||||
Ivan Budinčević (1955.) je bio bački hrvatski nogometaš, a danas je nogometni trener.
Branio je u nekoliko klubova, a najviše se pamti njegovo razdoblje u splitskom Hajduku.
Vratarsku karijeru je počeo u "Bačkoj". Nastavio je u "Spartaku" iz Subotice, a potom je našao veliki angažman. Otišao je u splitski Hajduk, s kojim je osvojio naslov prvaka u sezoni 1978/79..
Poslije je branio u Sloveniji, u ljubljanskoj Olimpiji, a zatim se vratio u Hrvatsku, gdje je 5 godina branio u Dinamu iz Vinkovaca sve do 1988., kada je uslijed teške ozljede nastale preoštrim startom igrača bugojanske "Iskre" skoro ostao zauvijek paraliziranim, a i sam život mu je bio u opasnosti. Naime, protivnički igrač je naletio na njega i koljenom ga udario u glavu, od čega je Budinčeviću pukao vratni kralježak. Zbog tih očitih razloga, a radi izbjegavanja ugrožavanja svog zdravlja, Budinčević je u svojoj 33. godini prekinuo karijeru.
No, zbog egzistencijalnih problema i potrebe da netko zaradi novac za obitelj, Ivan Budinčević se samo tri godine poslije reaktivirao i već 1991. nastavio braniti, uglavnom po niželigašima iz Vojvodine. Branio je do 2000. godine, kada se u 45. konačno ostavio igračkog nogometa. Bio je tehniko nogometna reprezentacija hrvatske manjine iz Vojvodine.[1] na 2. EP hrv. nacionalnih manjina.
Danas živi u Bajmaku, a trenira vratare Bačke 1901.
Izvori[uredi | uredi kod]
- Slobodna Dalmacija Ivan Budinčević: Svi su me zaboravili, a ja skoro gladujem!, 29. siječnja 2011.
- ↑ Hrvatska riječ[mrtav link] Treći u Europi, 26. lipnja 2009.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Slobodna Dalmacija Milorad Bibić Mosor: Svitu, ajmo pomoć Budi!, 31. siječnja 2011.