Italo Calvino

Izvor: Wikipedia
Italo Calvino

Italo Calvino
Osnovni podaci
Rođenje 15.10. 1923.
Santiago de Las Vegas, Kuba
Smrt 19. septembar 1985. (dob: 61)
Siena, Italija
Zanimanje novinar, pisac
Nacionalnost Italijan
Djelo
Književni pokret postmodernizam

Italo Calvino (15.10., 192319.9., 1985.) (izgovor [ˈiː.ta.lo kalˈviː.no]) bio je italijanski novinar, pripovjedač i romanopisac. Njegova najpoznatija djela su trilogija Naši preći trilogy (1952-1959), zbirka novela Cosmicomics (1965), te romani Nevidljivi gradovi (1972) i Se una notte d'inverno un viaggiatore (1979).

Stil mu je teško kvalificirati; veliki dio njegovog djela odiše laganom fantastikom koja podsjeća na bajke (Naši preci, Cosmicomics), iako mu je stil pisanja ponekad "realističniji" i odiše scenskim opažanjima (Teške ljubavi). Neka od njegovih djela su nazvana "postmodernim", što se odnosi i an književnost i na način čitanja, dok su ga neki nazvali "magijskim realistom", neki basnopiscem, a neki jednostavno "modernim". Dvanaest godina prije smrti je pozvan da se priključi grupi eksperimenatlnih pisaca po imenu Oulipo.

Biografija[uredi - уреди]

Roden je u Santiagu de las Vegas, mjestu u blizini Havane na Kubi, gdje su mu roditelji Mario i Evelina Calvino, radili u laboratoriju kao botaničari. Ubrzo nakon toga se porodica vratila u rodnu Italiju, gdje je Italo Calvino proveo veći dio života. Mladost je proveo u San Remu, ali mu je mirno djetinjstvo prekinuto izbijanjem drugog svjetskog rata. Otprilike u isto vrijeme sem, u skladu s porodičnom tradicijom, upisao na Agronomski fakultet u Torinu. Torino je opisivao kao grad "ozbiljan i tužan". Počeo se za zanimati za politiku, a zbog lijeve orijentacije je nakon nekoliko mjeseci prešao u ilegalu, odbivši se javiti na mobilizaciju. Postao je članom Komunističke partije Italije a nekoliko mjeseci je proveo kao partizan u brigadi „Garibaldi“. Nakon završetka rata je studije nastavio na Filološkom fakultetu u Torinu, gdje je godine 1947. diplomirao na temu djela Josepha Conrada.

Svoja prva djela Calvino je objkavio zahvaljujući prijateljstvu s Cesareom Paveseom, a zapolčeo je pisati za listove kao što su L’Unita, Il Politcehnico i drugi. U to vrijeme je počeo raditi za izdavačku kuću Einaudi, prvo kao akviziter, potom kao reklamni agent, a na kraju i kao urednik zajedno s Paveseom i Elio Vittorinijem. S tom kućom je surađivao - kao pisac, stručni suradnik i urednik, sve do 1981.

Bibliografija[uredi - уреди]

Posthumna izdanja:

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Odlomci i eseji