Ismailizam

Izvor: Wikipedia

Ismailije. Sekta koja se uobičajeno smatra da pripada šijitskom ogranku islama. Ova klasifikacija, međutim, može biti pogrešna. Ismailijske šijitske odlike ne sačinjavaju njihov suštiski element. Njegova suštinska odlika je radije metafizika ismailizma. Sekta je jedna vrsta manifestacije unutar islama iranskog religijskog sistema. Islam im daje vanjsku odoru, formu i rječnik, ali cenralna ideja ismailizma je dosta drevnija. Ismailizam je islamska paralela gnosticizmu (alternativnoj dualističkoj formi kršćanstva), i povezan je sa helenističkim paganskim gnosticizmom i manihejstvom.

Historijski razvoj[uredi - уреди]

Historijski, ismailizam je počeo kao ogranak onog što će se kasnije kristaliziati kao duodecimalni šijitizam. Međutim, također je moguće sagledavati duodecimalni šijitizam kao jednu vrstu ismailizma, ili radije kao rezultat spajanja političkog šijitizma, koji je tražio nekog ko će se zalagati za političku pravdu, a opet biti iz linije potomaka Alije. Postoji znatna razlika između duodecimalnih šijitskih i ismailijskih ideja o imamu, koja odražava njihova različita teološka stajališta, dok to suniti, naravno nikako ne prihvataju. Za njih, ta se riječ odnosi samo na predvodnika u molitvi.

Prva dinastija u islamu, Emevije, susrela se s političkim otporom od onih kojima je emevijska politika arapske nadmoći bila nepodnošljiva. Snage otpora su svoje liderstvo često tražile u potomcima Alije i Fatime. Zbog toga se na Džafera es-Sadika otvoreno gledalo kao na najpogodnijeg lidera otpora i zbog političke i zbog vjerske prirode. Za šijite Džafer je bio šesti imam, te šesti nosioc duhovnog i vjerskog autoriteta koje je naslijedio od Alije. Međutim, Džafer je bio učenjak koji nije pokazivao ličnu tendenciju da vodi pokret. Njegov najstariji sin Ismail, trebao je naslijediti Džaferov autoritet da nije umro prije svog oca. U ovom trenutku glavnina šijita je prvo gledala u Abdullaha, drugog Džaferovog sina, a kada je i on umro, pogled su uperili prema trećem sinu, Musau al-Kazimu, kao legitimnom naslijedniku. Sljedbenici Ismaila zastupali su mišljenje da je slijedeći imam trebao da bude Ismailov sin.

Ovi sljedbenici Ismaila nazvani su seb'ijama (sedmoimamijski šijiti) jer su obznanili da je Ismail sedmi imam, i da je, sa brojem sedam, ciklus sada kompletiran, oglašavajući time novi početak i svježiju doktrinu.

Današnje ismailiti se uglavnom nalaze u Indiji i Pakistanu sa manjim grupama u Jemenu, Siriji, Centralnoj Aziji i Iranu.

Veze[uredi - уреди]