Isaak Brodskij
| Isaak Brodskij Исаак Израилевич Бродский |
|
|---|---|
Ilja Repin: Portret slikara I.I. Brodskog (1910.) |
|
| Rođenje | 6. siječnja 1884. (tada |
| Smrt | 14. kolovoza 1939. (tada |
| Polje | slikarstvo |
| Obrazovanje | Umjetnička akademija u Odesi Carska umjetnička akademija |
| Pokret | socrealizam |
| Djela | Dan ustava (1930.) Lenjin i vojnici Crvene Armije na putu za Poljsku (1920.) Lenjinov pogreb (1925.) |
Isaak Izrailevič Brodskij (ruski: Исаак Израилевич Бродский; Sofijevka, 6. siječnja 1884. - Sankt Petersburg, 14. kolovoza 1939.) je bio poznati sovjetski umjetnik koji se smatra jednim od najznačajnijih umjetnika socijalističkog realizma. Brodskij je poznat po svojim ikonskim portretima Vladimira Lenjina kao i po svojim idealiziranim i angažiranim prikazima događajima vezanim uz revoluciju 1917. i građanski rat.
Brodskij je rođen 6. siječnja 1884. u ukrajinskom selu Sofijevka, a školovao se na Umjetničkoj akademiji u Odesi i Carskoj umjetničkoj akademiji u Petrogradu. Godine 1916. pridružio se Židovskoj udruzi za poticanje umjetnosti. Kada je, jednom prilikom, Brodskij pitao Lenjina da mu potpiše jednu sliku s Lenjin, državnik je rekao: "Prvi puta potpisujem ono s čim se ne slažem."[1]
Brodskij je bio u dobrim odnosima s vodećim ruskim umjetnicima, među kojima je bio i njegov mentor, Ilja Repin. Također je bio strastven kolekcionar te je donirao mnogo slika muzeija u rodnoj Ukrajini i drugdje. Među autore zastupljene u njegovoj kolekciji spadaju Repin, Vasilij Surikov, Valentin Serov, Isaak Levitan, Mihail Vrubel i Boris Kustodijev. Nakon njegove smrti, Brodskijev je stan na Trgu umjetnosti u Lenjingradu proglašen nacionalnim muzejem. Njegova zbirka umjetnina se i danas tu nalazi.[2]
Brodskij je proglašen Časnim umjetnikom Ruske SFSR i član Unije ruskih umjetnika. Postao je i prvi slikar nagrađen Ordenom Lenjina.[3] Godine 1934. postao je ravnatelj Sveruske umjetničke akademije, Od 1934. do 1939. je vodio i ličnu umjetničku radionicu u kojoj su sudjelovali poznati sovjetski umjetnici kao što su Nikolaj Timkov, Aleksandar Laktionov, Jurij Neprincev, Pjotr Belousov, Pjotr Vasilijev i Mihail Kozell.[4] Umro je 14. kolovoza 1939. u Lenjingradu. Posthumno su izdani njegovi memoari.
Galerija [uredi - уреди]
-
Portret Vladimira Lenjina (prije 1925.)
-
Portret Maksima Gorkog (1937.)
-
Portret Josifa Staljina (prije 1939.)
-
Lenjinov sprovod (1925.)
-
Dan ustava (1930.)
Reference [uredi - уреди]
Bibliografija [uredi - уреди]
- Sergej V. Ivanov. Nepoznati socijalistički realizam. Lenjingradska škola. - Sankt Petersburg: NP - tisak, 2007. - str. 450. ISBN 978-5-901724-21-7, ISBN 5-901724-21-6