Irski građanski rat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Irski građanski rat
Datum 28. jun 1922 – 24. maj 1923
Lokacija Irska Slobodna Država
Casus belli spor oko prihvaćanja Anglo-irskog sporazuma
Ishod Pobjeda pristaša Sporazuma
Sukobljene strane
Michael Collins  
Richard Mulcahy
Eamon De Valera
Liam Lynch  
Frank Aiken
Snage
Nacionalna vojska: ~55.000 vojnika i 3500 oficira do kraja rata,
Zrakoplovna služba: 10 aparata
CID: 350
~15.000
Žrtve i gubici
~800 pripadnika Nacionalne vojske ubijeno
4 pripadnika CID i 2 Građanskih obrambenih snaga
~1,000–3,000 ubijenih
~12.000 zarobljenih[1]
civila: nepoznato, ~250 samo u Dublinu[2]

Irski građanski rat (engleski: Irish Civil War; irski: Cogadh Cathartha na hÉireann) je oružani sukob koji se od 1922. do 1923. vodio na prostoru novostvorene Irske Slobodne Države (današnja Republika Irska) između njenih redovnih oružanih snaga (tzv. Nacionalna vojska i policija) s jedne, i radikalnih irskih nacionalista na čelu sa Irskom republikanskom armijom (IRA) s druge strane. Uzrok je bilo neslaganje oko kompromisnog Anglo-irskog sporazuma kojim je prethodne godine okončan irski rat za nezavisnost, a koji su radikalni pripadnici IRA zbog očuvanja državnopravnih veza sa Britanijom i podjele otoka na katolički i protestantski dio smatrali izdajom. Povod za sukob je bio spor oko nadzora nad bivšim kasarnama i oružjem Britanske vojske koje je Irska Slobodna Država preuzela temeljem Sporazuma; niz manjih incidenata je 28. juna 1922. je u Dublinu eskalirao u tzv. Bitku za Dublin, odnosno krvave ulične borbe u kojima je Nacionalna vojska, dijelom zahvaljujući artiljeriji i drugom teškom oružju koje su im dostavili Britanci, porazila republikance. Iako je IRA bila brojčano jača i na početku kontrolirala najveći dio irske teritorije, Nacionalna vojska je relativno brzo uspostavila svoju vlast po svim većim gradovima. IRA je na to reagirala preorijentiranjem na gerilsku strategiju, čija je najpoznatija žrtva bio Michael Collins, komandant Nacionalne vojske. Na njuj je vlada odgovorila uvođenjem prijekih sudova i masovnim pogubljenjima zarobljenih pripadnika IRA-e. To, kao i eksplicitno stavljanje Katoličke crkve na stranu vlade, je za nekoliko mjeseci dovelo do slabljenja i osipanja redova IRA-e, čiji su predstavnici na proljeće prihvatili ponudu da polože oružje. Irski građanski rat, iako je izazvao daleko brojnije ljudske i materijalne žrtve od rata za nezavisnost, je u samoj Irskoj dugo vremena bio tabu tema, dijelom i zbog toga što su u njemu jedni druge na brutalne načine ubijali nekadašnji suborci i prijatelji. Njegove posljedice su se, pak, očitovale kroz sve donedavno neupitnu dominaciju stranaka Fianna Fail i Fiana Gael - stvorenih od nekadašnjih ratnih protivnika - irskom politikom.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Michael Hopkinson, Green Against Green, str. 272–273
  2. Paul V Walsh, The Irish Civil War – A study of the conventional phase

Vanjske veze[uredi | uredi kod]