Irena Kolesar
Irena Kolesar
| Rođenje | 22. studenog 1925. Slavonski Brod |
|---|---|
| Smrt | 3. rujna 2002. Zagreb |
| Bračni drug(ovi) | Šime Šimatović |
| Period aktivnosti | 1942-1982 |
|---|
Irena Kolesar (Slavonski Brod, 22. studenog 1925. - Zagreb, 3. rujna 2002.), hrvatska filmska i kazališna glumica.
Sadržaj/Садржај |
Životopis [uredi - уреди]
Irena Kolesar je kći obućara Mije-Miška Kolesara (Rusina), i domaćice Rozalije Strumberger, podrijetlom Njemice. 1935. godine obitelj Kolesar, preselila se iz Slavonskog Broda u Zagreb, gdje je njen otac otvorio obrt u Ilici, nedaleko tadašnjeg kina «Jadran». Irena je tada imala devet godina, sa nepunih 17 godina otišla je u partizane (1943) i postala borac Trinaeste proleterske brigade - Rade Končar. Glumac Joža Gregorin uključio ju je u kazališnu družinu te brigade, a nakon toga postala je članica Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske. U kazalištu se upoznala s glumcem Šimom Šimatovićem s kojim se vjenčala u lipnju 1944, za vrijeme «Kongresa kulturnih radnika u Topuskom».
Nakon oslobođenja vratila se u Zagreb 1945, gde je primljena u dramski ansambl Hrvatskog narodnog kazališta.
Vjekoslav Afrić povjerio joj je 1947. glavnu ulogu mlade neustrašive partizanke s mora u prvom poslijeratnom cjelovečernjem igranom filmu Slavica. Ta uloga, napravila je od Irene Kolesar pravu zvijezdu novorođene države. Slavicu je gledalo oko dva milijuna gledaoca u Jugoslaviji.[1]
Irena Kolesar je uz rad na prvim domaćim filmovima ( ukupno 7), radila i u svojoj matičnoj kući gdje je ostvarila brojne zapažene role ( Laura u Williamsovoj „Staklenoj menažeriji“, Hedviga u Ibsenovoj »Divljoj patci« u režiji Branka Gavelle). Irena se dopala Bojanu Stupici, tadašnjem velikom magu jugoslavenskog teatra koji ju je nagovorio da prijeđe u njegovo Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd 1953. Prva uloga koju joj je povjerio bila je Julija u Shakespeareovoj tragediji »Romeo i Julija«. U Jugoslovenskom dramskom pozorištu Irena je radila 20 godina sve do 1973. U tom razdoblju ostvarila je veliki broj zapaženih uloga, među kojima valja spomenuti; Ofeliju i Gertrudu u «Hamletu» , Noru u Ibsenovoj »Lutkinoj kući«. U to vrijeme 15 puta za redom igrala je Ofeliju iz „Hamleta“, u režiji Marka Foteza na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Od 1973. Irena je u mirovini, nakon toga vratila se u Zagreb, i radila još neko vrijeme honorarno nastupajući na televiziji i po Zagrebačkim kazalištima (Žar ptica, Teatar u gostima).
- 1981. godine na Filmskom festivalu u Puli nagrađena je Zlatnom arenom za cjelokupni doprinos filmskom stvaralaštvu.
Unatoč činjenice da je bila zvijezda socijalističke Jugoslavije, to se nije odrazilo na njeno materijalno stanje, - kraj života dočekala je u više nego skromnim uvjetima sa svega 1200 kuna mirovine i 300 kuna boračkog dodatka.[1] Umrla je nakon duge i teške bolesti (Alzheim) 3. rujna 2002. u staračkom domu „Ksaver“ u Zagrebu.
Karijera [uredi - уреди]
Film [uredi - уреди]
| Godina | Naslov filma | Uloga |
|---|---|---|
| 1961. | Ne diraj u sreću | |
| 1957. | Vrnil se bom | |
| 1956. | Poslednji kolosek | |
| 1953. | Kameni horizonti | Mala |
| 1950. | Plavi 9 | Nena |
| 1948. | Besmrtna mladost | Zorica |
| 1947. | Slavica | Slavica |
Televizijske serije i drame [uredi - уреди]
| Godina | Naslov djela | Vrsta djela | Uloga |
|---|---|---|---|
| 1982. | Nepokoreni grad | TV serija | Teta Lenka (2 epizode) |
| 1981. | Ujka Vanja | TV drama | Marina |
| 1972. | Nikola Tesla | TV serija | Margaret |
| 1972. | Klupa u Jurjevskoj | TV serija | Nuša (5 epizoda) |
| 1972. | Dragi Antoan | TV drama | |
| 1972. | Lica | TV drama | |
| 1971. | Kapetan iz Kepenika | TV drama | |
| 1968. | Ne igraj se ljubavlju | TV drama | |
| 1967. | Nikad se ne zna | TV drama | |
| 1963. | Inkognito | TV drama | |
| 1961. | Hedda Gabler | TV drama | |
| 1960. | Spletka i ljubav | TV drama |
