Integritet
Integritet (lat: integritas), znači potpunost nedeljivost, besprekornost, poštenje. Kada se govori o integritetu osobe, tada se misli na ponašanje, i ponajviše, na ono šta je u pozadini tog ponašanja, na ono što potiče takvo ponašanje. Imati integritet znači imati bezuslovnu i nepokolebljivu obavezu prema moralnim vrednostima i dužnostima.[1] Imati integritet znači biti svestan svoje potpunosti kao ljudskog bića kao i raznolikosti između drugih ljudi.
Integritet uključuje i poštenje, realnost, obazrivost i ostale moralne vrednosti osobe. Integritet se odnosi na potpunost osobe, prihvatanje svih prisutnih i poznatih raznolikosti. Uz moralne vrednosti integritet podrazumeva i ličnu komponentu. Integritet je i rad na ličnom planu, rad na razvijanju osobe u potpunosti. Integritet je i mogućnost samokontrole vlastitih emocija i impulsa u toj meri da ne prevladaju nad razumom. Jedna od definicija je i da je integritet sposobnost održavanja dostojanstva, kako ličnog tako i dostojanstva drugih ljudi.
Izvori[uredi - уреди]
- ↑ -{The Oxford Companion to Philosophy}-, 1995.
|
Ovaj članak je u začetku. Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak! |
Овај текст је клица. Можете га проширити тиме што ћете га објаснити.
|