Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje središnja je hrvatska znanstvena ustanova za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika.

Povijest[uredi | uredi kod]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje osnovan je 1. veljače 1948. godine pod okriljem Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada JAZU) kao Institut za jezik i književnost pri Odjelu za jezik i književnost JAZU-a s temeljnim zadatkom završavanja velikog Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika. U više od pedeset godina svojega postojanja Institut je u više navrata mijenjao ime i ustroj, ali nikada se nije odricao svoje temeljne zadaće - skrbi o hrvatskome jeziku i očuvanju hrvatskoga jezičnoga identiteta. Institut je brigu o hrvatskome jeziku vodio i u razdobljima kada je ta skrb bila svestrano ometana. I u doba kada se hrvatski jezik nije mogao nazivati svojim pravim imenom, Institut je njegovao hrvatsku jezičnu kulturu, poticao stvaralački razvitak jezičnih teorija, sustavno proučavao hrvatsku onomastičku i dijalekatnu baštinu i samozatajno izrađivao temeljna djela hrvatske leksikografije i jezikoslovlja uopće.

Institut za jezik i književnost JAZU (1948.-1952.)[uredi | uredi kod]

  • 1. veljače 1948. godine počeo je s radom Institut za jezik i književnost JAZU, s predstojnikom Antunom Barcem.
  • Institut je podijeljen na dva odsjeka: Odsjek za jezik i Odsjek za književnost. Stjepan Musulin voditelj je Odsjeka za jezik, iz kojega će nastati današnji Institut, a kojemu je jedan od glavnih zadataka organizirati rad na Akademijinu rječniku.

Institut za jezik JAZU (1952.-1973.)[uredi | uredi kod]

  • Godine 1952. Institut za jezik i književnost razdvaja se na Institut za jezik i Institut za književnost.
  • Institut za jezik seli se u nove prostorije na Strossmayerovu trgu 2.
  • Od 1958. na čelu Instituta je Mate Hraste, a ustrojni su mu odjeli: Odsjek za jezik i leksikografiju, Odsjek za dijalektologiju i Odsjek za onomastiku.
  • Od 1965. direktor Instituta je Ljudevit Jonke.
Pokreće se rad na jednom od najopsežnijih institutskih zadataka: Gramatici i stilistici suvremenog hrvatsko-srpskog književnog jezika.
  • Godine 1967. Institut za jezik supotpisnik je znamenite Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika.
  • Godine 1968. izlazi prvi broj znanstvenog časopisa Rasprave.
  • Godine 1971. iz tiska je izišao prvi svezak Skokova Etimologijskog rječnika (priredio Valentin Putanec), uz Akademijin rječnik jedan od najvažnijih leksikografskih djela ne samo hrvatskoga nego i južnoslavenskoga prostora u cjelini.

Institut za jezik (1973.-1977.)[uredi | uredi kod]

  • Institut se odvaja od JAZU-a, a na čelu Instituta je Božidar Finka.
  • Glavne institutske djelatnosti: leksikografska (Skokov Etimologijski rječnik, Dopune Akademijina rječnika, Kajkavski rječnik, Gradišćanskohrvatski rječnik), onomastička (Leksik prezimena, bibliografije - kurentna i retrospektivna, kartoteke, terenska istraživanja...), suvremenojezična (izrada velike znanstvene gramatike), dijalektološka (terenska istraživanja i obrada skupljenog dijalektološkog materijala).
  • Godine 1975. dovršen rad na Akademijinu rječniku. Uz završetak redakcijskih poslova izrađen je i uređen Dodatak sa svim relevantnim podacima o Rječniku.
  • Godine 1976. izlazi Leksik prezimena SR Hrvatske.

Zavod za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku (1977.-1991.)[uredi | uredi kod]

  • Institut za jezik 1977. godine postaje dijelom Instituta za filologiju i folkloristiku pod nazivom Zavod za jezik, a za predstojnika je izabran Antun Šojat.
  • Zavod za jezik dobiva Nagradu grada Zagreba za rezultate postignute u području znanosti i znanstvenoistraživačkog rada.
  • Zavod 1981. godine broji 21 znanstvenog i stručnog zaposlenika, koji rade na odsjecima: 1. Leksikografija, 2. Književni jezik (u prošlosti i sadašnjosti), 3. Dijalektologija, 4. Onomastika.
  • Godine 1982. za predstojnika Zavoda izabran je Božidar Finka.
  • Godine 1984. izlazi I. svezak Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnoga jezika.
  • Tijekom 1986. objavljene su prve dvije knjige nacrtâ za veliku gramatiku - Tvorba riječi Stjepana Babića i Sintaksa Radoslava Katičića - kao Akademijine publikacije, uz napomenu da su izrađene "u organizaciji Zavoda za jezik".

Zavod za hrvatski jezik Hrvatskog filološkog instituta (1991.-1996.)[uredi | uredi kod]

  • Godine 1991. mijenja se naziv Instituta u Hrvatski filološki institut, a naziv Zavoda u Zavod za hrvatski jezik. Predstojnik HFI-a je Mijo Lončarić.
  • Pet je zavodskih projekata: Suvremeni hrvatski književni jezik, Fundamentalna leksikografska djela hrvatskog jezika, Onomastička istraživanja u Hrvatskoj, Istraživanje narodnih govora u zemlji i inozemstvu i Hrvatska jezičnopovijesna istraživanja.
  • Iste godine izlazi drugi dio gradišćanskohrvatskoga rječnika pod nazivom Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik.
  • Godine 1992. objavljen je pretisak Jambrešićeva rječnika Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica.
  • Kao interno zavodsko izdanje objelodanjena je konkordancijska obrada srednjovjekovnih latiničkih rukopisnih spomenika Žića svetih otaca (u 5 svezaka) i Odlomka Korčulanskoga lekcionara.
  • Godine 1996. dužnost privremenog ravnatelja HFI-a preuzima Miro Kačić, a na snagu stupaju novi projekti Ministarstva znanosti i tehnologije, pri čemu je rad u Zavodu za hrvatski jezik obuhvaćen programom trajne istraživačke djelatnosti pod naslovom Hrvatski jezik i njegova povijest, s temama: Rječnici suvremenoga hrvatskog jezika, Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika, Hrvatski dijalektološki atlas i Onomastička istraživanja u Hrvatskoj.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (1996.)[uredi | uredi kod]

  • Institut je postao samostalnom javnom ustanovom 6. prosinca 1996., a dotadašnji privremeni ravnatelj Miro Kačić imenovan je ravnateljem.
  • Dana 3. srpnja 1997. Institut je uključen kao punopravan član u Hrvatsku akademsku istraživačku mrežu.
  • Godine 1998. Institutu se priključuje cijela radna grupa koja radi na temi Tekstologija hrvatske pisane baštine, koja je pod voditeljstvom Josipa Vončine sastavni dio [Matičina projekta Stoljeća hrvatske književnosti.
  • Godine 1998. institutski projekti Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika i Hrvatski jezični atlas preseljeni su zbog nedostatka prostora na novu lokaciju u Jurjevskoj ulici.
  • U 1999. iz tiska izlazi Hrvatski jezični savjetnik i VIII. svezak Kajkavskoga rječnika, a objavljen je i Danteov Nauk o pučkom jeziku.
  • Od 2000. godine novi je ravnatelj Instituta Marko Samardžija.
  • U institutskoj biblioteci "Jezikoslovni temeljci" izlazi prijevod Tečaja opće lingvistike Ferdinanda de Saussurea (u suizdavaštvu s ArTrezorom) i Opća i obrazložbena gramatika Port-Royala.
  • Godine 2001. pokrenut je rad na projektu Kritičko izdanje Blaga jezika slovinskoga Jakova Mikalje.
  • Godine 2002. iz tiska su izišle knjige Ljiljane Šarić Kvantifikacija u hrvatskome jeziku, Anđele Frančić Međimurska prezimena, Marije Znike Kategorija brojivosti u hrvatskom jeziku te pretisak Nove ričoslovice iliričke Šime Starčevića iz 1812. godine, pretisak i prijevod Kašićeva djela Institutionum linguae illyricae libri duo i Pravopis jezika ilirskoga Josipa Partaša te Nacrt za Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika Dragice Malić.
  • Godine 2003. privremena je ravnateljica Instituta Nada Vajs-Vinja, a krajem te godine izabrana je nova ravnateljica Dunja Brozović-Rončević.
  • Odlukom Povjerenstva za imovinu Vlade Republike Hrvatske od 1. veljače 2005. Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje dodijeljen je na korištenje i upravljanje poslovni prostor u Ulici Republike Austrije 16, u Zagrebu. Tom je odlukom nakon više od pola stoljeća od osnutka Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje od 15. rujna 2005. napokon smješten u prostoru prikladnome važnosti i statusu središnje državne ustanove za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika.

Vlada Republike Hrvatske osnovala je godine 1997. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje kao središnju državnu ustanovu za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika, kao zalog njegovanju hrvatske jezikoslovne tradicije i očuvanju jezičnoga identiteta. Priznavanje hrvatske državne samostalnosti ipak nije u svijetu automatski dovelo do priznavanja hrvatske jezične samobitnosti. Pred Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje danas su postavljeni i novi zadatci. Institut bi na državnoj razini trebao usklađivati suradnju među raznim državnim i znanstvenim institucijama u svim odlukama koje se donose u vezi s hrvatskim jezikom. Taj je zadatak osobito važan u trenutku pokretanja procesa približavanja Hrvatske Europskoj uniji, odnosno u doba definiranja statusa hrvatskoga jezika u međunarodnoj komunikaciji, u doba sveopće globalizacije koja ugrožava i jezike sa znatno većim brojem govornika nego što je hrvatski.

Stoga su prioritetni zadatci hrvatskoga jezikoslovlja podudarni s prioritetnim zadaćama i obvezama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.[1]

Prioritetni zadatci hrvatskoga jezikoslovlja[uredi | uredi kod]

  • Znanstveno proučavanje i njegovanje hrvatskoga standardnog jezika i njegova odnosa prema drugim novoštokavskim standardima.
  • Proučavanje organske hrvatske jezične povijesti, povijesti jezika hrvatske pisane baštine, hrvatske povijesne leksikografije te povijesti hrvatskoga jezikoslovlja.
  • Razvijanje modernoga pristupa proučavanju hrvatskih narječja, odnosno svih dijalekata kojima govore Hrvati u Hrvatskoj i izvan njezinih granica.
  • Prikupljanje i proučavanje hrvatske imenske baštine, odnosno poticanje sustavnih onomastičkih istraživanja.
  • Sustavna briga o terminologijama i nomenklaturama pojedinih struka.
  • Podizanje razine jezične komunikacije u tiskanim i elektroničkim medijima.
  • Zalaganje za poboljšanje jezičnoga obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi koje je u današnje doba na bitno nižoj razini nego u drugim europskim zemljama.
  • Zalaganje za znatniju podršku društva i države hrvatskoj jezičnoj znanosti, njezinim ustanovama i njihovim zadaćama. [2]

Ustrojbeni odjeli Instituta[uredi | uredi kod]

Temeljna se djelatnost Instituta odvija unutar ustrojbenih Odjela Instituta u sklopu znanstvenoistraživačkih projekata koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa te u okviru poslova iz ugovora sklopljenih s drugim ustanovama ili organizacijama.

Odjel za hrvatski standardni jezik[uredi | uredi kod]

U Odjelu za hrvatski standardni jezik izrađuju se jednojezični, višejezični, terminološki i drugi rječnici hrvatskoga jezika i proučava opća i hrvatska leksikologija i leksikografija. Ostvaruju se znanstveni i stručni zadatci u vezi s oblikovanjem i njegovanjem hrvatskoga standardnog jezika, proučavanjem njegova ustroja i funkcioniranja u društvu na hrvatskome jezičnom prostoru. Prioritetni je zadatak Odjela izradba višesvezačnoga rječnika na temelju reprezentativnoga korpusa hrvatskoga jezika. U Odjelu se izrađuju i temeljni jezični priručnici (gramatika hrvatskoga jezika, hrvatski jezični savjetnik i dr.)

Odjel za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju[uredi | uredi kod]

U Odjelu za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju istražuje se hrvatska jezična povijest i povijest jezika hrvatske pisane baštine, proučavaju se starija djela hrvatske leksikografije i priređuju njihova kritička izdanja, izrađuju se digitalizirana izdanja starijih rukopisnih rječnika i gramatika te rječnici i računalni korpusi starijih razdoblja hrvatskoga jezika.

Odjel za dijalektologiju[uredi | uredi kod]

U Odjelu za dijalektologiju proučavaju se hrvatski narodni govori u Hrvatskoj i na područjima izvan njezinih granica na kojima žive Hrvati. Prikuplja se, obrađuje i digitalizira dijalektna građa, prikupljaju se i analiziraju zvučni zapisi za digitalnu fonoteku hrvatskih govora, izrađuje se hrvatski jezični atlas i obrađuje hrvatska jezična građa za međunarodne jezične atlase, izrađuju se dijalektološki rječnici i monografije.

Odjel za onomastiku i etimologiju[uredi | uredi kod]

U Odjelu za onomastiku i etimologiju prikuplja se i obrađuje suvremena i povijesna imenska građa (toponimijska, antroponimijska i druga) s hrvatskoga područja te s područja izvan njezinih granica na kojima žive Hrvati. Prikupljaju se povijesne potvrde hrvatskih imena, proučava se jezično podrijetlo imena i izrađuju onomastički rječnici i priručnici. U Odjelu se obavljaju i etimološka istraživanja te se izrađuje etimološki rječnik hrvatskoga jezika.

Odjel za opće, poredbeno i računalno jezikoslovlje[uredi | uredi kod]

U Odjelu za opće, poredbeno i računalno jezikoslovlje prikuplja se i digitalizira jezična građa za reprezentativni korpus hrvatskoga standardnog jezika te korpuse starijih razdoblja hrvatskoga jezika, rade se računalne i statističke analize hrvatskoga jezika, prevode se i priređuju za tisak temeljna djela suvremenoga jezikoslovlja, proučavaju se suvremene jezikoslovne teorije.[3]

Ravnatelji[uredi | uredi kod]

Vrelo[uredi | uredi kod]

  1. „Iz povijesti Instituta”. Arhivirano iz originala na datum 2011-03-23. Pristupljeno 2009-05-02. 
  2. „Prioritetni zadatci hrvatskoga jezikoslovlja”. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-10. Pristupljeno 2009-05-02. 
  3. „Ustrojbeni odjeli Instituta”. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-25. Pristupljeno 2009-05-02. 
  4. „Ravnatelji Instituta”. Arhivirano iz originala na datum 2011-03-23. Pristupljeno 2009-05-02. 

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]