Inolat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Molekulska struktura inolata

Inolati su hemijska jedinjenja sa negativno naelektrisanim kiseonikom vezanim za alkin funkcionalnu grupu.[1] Oni su prvi put sintetisani 1975. putem fragmentacije N-butilitijuma 3,4-difenilizoksazola.[2]

Oni se ponašaju kao ketenski prekursori ili sintoni.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. M. Shindo (2007). „Synthetic uses of ynolates”. Tetrahedron 63 (1): 10–36. DOI:10.1016/j.tet.2006.09.013. 
  2. U. Schöllkopf and I. Hoppe (1975). „Lithium Phenylethynolate and Its Reaction with Carbonyl Compounds to Give β-Lactones”. Angewandte Chemie International Edition in English 14 (11): 765. DOI:10.1002/anie.197507651. 

Vidi još[uredi | uredi kod]