Inge Lehmann

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Inge Lehmann

Rođenje (1888-05-13)13. 5. 1888.
Danska Kopenhagen, Danska
Smrt 21. 2. 1993. (dob: 104)[1]
Polje seizmologija, geofizika
Institucija Geodetski institut
Alma mater Univerzitet u Kopenhagenu, Univerzitet u Cambridgeu
Istaknute nagrade Nagrada Williama Bowieja (1971)

Inge Lehmann [ˈeŋə ˈleːmanˀ] (Kopenhagen, 13. maja 1888. – Kopenhagen, 21. februara 1993.), danska seizmologinja i geofizičarka. Godine 1936. na osnovi tada postojećih seizmičkih podataka postulirala je postojanje Zemljine unutarnje jezgre[2][3] s fizičkim svojstvima različitim od vanjske jezgre i to da Zemljina jezgra nije jedinstvena tekuća kugla. Seizmolozi, koji do tada nisu mogli oblikovati djelotvornu hipotezu za opservaciju da potresima stvoreni P-valovi usporavaju pri dosezanju određenih područja Zemljine unutrašnjosti, ubrzo su prihvatili njezin zaključak. Bila je strana članica Kraljevskog društva.

Rani život i obrazovanje[uredi | uredi kod]

Inge Lehmann rodila se i odrasla u Østerbrou, dijelu Kopenhagena. Njezin otac bio je eksperimentalni psiholog Alfred Georg Ludvik Lehmann (1858. – 1921.). Svoje školsko obrazovanje stjecala je u pedagoški progresivnoj srednjoj školi koju je vodila Hanna Adler, ujna Nielsa Bohra.[4][5] Po Lehmannovoj, njezin otac i Adlerova ostvarili su najznačajniji utjecaj na njezin intelektualni razvitak.

Studirala je matematiku na Univerzitetu u Kopenhagenu i Univerzitetu u Cambridgeu, s prekidima zbog slaba zdravlja.[6] Studij matematike na Cambridgeu 1910. – 1911. nastavila je na Koledžu u Newnhamu. Godine 1911. vratila se iz Cambridgea s osjećajem iscrpljenosti zbog rada pa je studij privremeno odložila. Razvila je dobre vještine računanja u računovodstvenom uredu u kojem je radila nekoliko godina dok nije otišla dovršiti studij na Univerzitetu u Kopenhagenu 1918. Magistarski stupanj iz fizike i matematike dovršila je u dvije godine. Nakon što se 1923. vratila u Dansku, prihvatila je na Univerzitetu u Kopenhagenu poziciju asistentice J. F. Steffensena, profesora računovodstvene znanosti.[7]

Karijera[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Lehmannin diskontinuitet
Moderno razumijevanje Lehmannina diskontinuiteta: brzina seizmičkih S-valova unutar Zemlje blizu površine u trima tektonskim provincijama: TNA = Tectonic North America, SNA = Shield North America i ATL = North Atlantic.[8]

Poslije nekoliko godina rada u osiguravajućem poslovanju postala je asistentica geodeta Nielsa Erika Nørlunda, koji joj je dodijelio zadaću postavljanja seizmoloških opservatorija u Danskoj i na Grenlandu. Početak njezina interesa za seizmologiju datira iz tog vremena. Godine 1928. položila je ispit iz geodezije i prihvatila poziciju državne geodetkinje i pročelnice Odjela za seizmologiju Geodetskog instituta Danske koji je vodio Nørlund.

U radu pod naslovom P' Lehmann je prva interpretirala vremena dolazaka P-valova – koji su se neobjašnjivo pojavljivali u sjeni P-valova Zemljine jezgre – kao refleksije s unutarnje jezgre.[9] Ostali vodeći seizmolozi toga vremena poput Bena Gutenberga, Charlesa Richtera i Harolda Jeffreysa prihvatili su ovu interpretaciju za dvije ili tri godine. Drugi svjetski rat i njemačka okupacija znatno su ograničili Lehmannin rad i njezine međunarodne kontakte tokom sljedećih godina.

Godine Lehmann se prijavila na natječaj za profesoricu geofizike na Univerzitetu u Kopenhagenu, no naposljetku nije bila izabrana. Godine 1953. otišla je sa svoje pozicije u Geodetskom institutu u mirovinu. Potom se na nekoliko godina preselila u SAD, gdje je s Mauriceom Ewingom i Frankom Pressom surađivala u istraživanjima Zemljine kore i gornjeg plašta. Tokom toga rada otkrila je još jedan seizmički diskontinuitet koji se nalazi na dubini od 190 do 250 km i koji sada nosi njezino ime, Lehmannin diskontinuitet. Francis Birch primijetio je da je »Lehmannin diskontinuitet egzaktnim ispitivanjem seizmogramâ otkrila majstorica crne umjetnosti za koju nikakva količina kompjutorizacije vjerojatno ne bi bila kompletan supstitut«.

Nagrade i počasti[uredi | uredi kod]

Lehmann je primila mnoge počasti za svoja istaknuta znanstvena dostignuća, uključujući Nagradu Gordona Wooda (1960.), Nagradu Emila Weicherta (1964.), Zlatnu medalju Danskog kraljevskog društva znanosti i književnosti (1965.), Putnu stipendiju Tageje Brandt (1938. i 1967.), izbor za članicu Kraljevskog društva (1969.),[10] Medalju Williama Bowieja (1971. kao prva žena) te Medalju Seizmološkog društva Amerike 1977. Počasne doktorate dodijelili su joj Univerzitet Kolumbija 1964. i Univerzitet u Kopenhagenu 1968., a postala je i počasna članica mnogih društava.

Asteroid 5632 Ingelehmann nazvan je u njezinu čast.

Godine 1977. Američka geofizička unija utemeljila je Medalju Inge Lehmann radi počasti za »istaknute doprinose razumijevanju strukture, sastava i dinamike Zemljina plašta i kore«.

Na 127. obljetnicu njezina rođenja Google joj je posvetio Google Doodle širom svijeta.[11][12][13]

Ključne publikacije[uredi | uredi kod]

  • Lehmann, Inge (1936). „P”. Publications du Bureau Central Séismologique International A14 (3): 87–115. 

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Lehmann, Inge”. Encyclopedia.com. Pristupljeno 15. oktobra 2013. 
  2. „Lehmann; Inge (1888 - 1993)”. The Royal Society. Pristupljeno 24. septembra 2013. 
  3. Bolt, Bruce A. (1994). „Obituary: Inge Lehmann”. Physics Today 47 (1): 61. Bibcode 1994PhT....47a..61B. DOI:10.1063/1.2808386. 
  4. „WiP: Herstory: Spotlight Scientist: Inge Lehmann”. Purdue University. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-26. Pristupljeno 15. oktobra 2013. 
  5. Knopoff, Leon. „Lehmann, Inge”. UCLA. Pristupljeno 15. oktobra 2013. 
  6. Bolt, Bruce. „Inge Lehmann”. UCLA. Pristupljeno 15. oktobra 2013. 
  7. Gillispie, Charles. Complete dictionary of scientific biography. Detroit, Mich.: Charles Scribner's Sons. str. 234. 
  8. Slika nacrtana prema Don L Anderson (2007). New Theory of the Earth (2nd izd.). Cambridge University Press. str. 102, Figure 8.6. ISBN 0-521-84959-4. ; originalna slika preuzeta iz Grand and Helmberger (1984)
  9. Bolt, Bruce A. (1987). „50 years of studies on the inner core”. EOS 68 (6): 73,80–81. 
  10. „Fellowship of the Royal Society”. Royal Society. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-15. Pristupljeno 13. maja 2015. 
  11. Gander, Kashmira (12 May 2015). „Inge Lehmann's 127th Birthday: Pioneering seismologist celebrated by Google Doodle”. The Independent. Pristupljeno 12 May 2015. 
  12. Kevin McSpadden (13 May 2015). „New Google Doodle Honors Pioneering Seismologist Inge Lehmann”. Time.com. Pristupljeno 13 May 2015. 
  13. Inge Lehmann’s 127th Birthday

Literatura[uredi | uredi kod]