Inar

Izvor: Wikipedia

Inar, isto tako Inaros, Ienheru ili Inarus (cca. 460. pne.) bio je staroegipatski plemić poznat po tome što je godine digao veliki ustanak protiv Perzijskog Carstva.

Antički izvori navode kako je bio libijskog porijekla, odnosno sin princa Psamtika, zbog čega neki historičari vjeruju da je poticao od Saiske, odnosno posljednje domaće dinastije prije perzijskog osvajanja Egipta u 6. vijeku pne. Vlast mu se pružala u dijelu drevne Libije, kao i Delte Nila oko Saisa.

Ustanak je otpočeo oko godine 465. pne. a za što je priliku pružila zbrka u Perzijskom Carstvu izazvana smrću kralja Kserksa. Inaru je pomoć pružio egipatski princ Amirtej, čija je baza također bila oko Saisa i koji je osvojio sjeverne močvare Delte. Inar je postepeno protjerao perzijske sakupljače poreza i ta sredstva uložio kako bi stvorio veliku najamničku vojsku. Također je ostvario dobre kontakte s Atenom koja je u to vrijeme na čelu Delskog saveza još uvijek vodila rat s Perzijom.

Godine 460. pne. Atenjani su Inaru u pomoć poslali eskpedicijski korpus na čelu s Haritimidom. Njemu se suprostavio perzijski satrap Ahemen koji je poražen u bitci kod Pampremisa. Nakon toga se cijeli Egipat oslobodio od perzijske vlasti, osim Memfisa u čijoj su se citadeli utvrdili ostaci perzijske vojske. U međuvremenu je grčko-egipatska flota, kojoj se pridružio i veliki vojskovođa Kimon, nanijela još jedan veliki poraz perzijskoj floti od 50 brodova. Kako bi Perzijancima dao do znanja da je njegova pobjeda potpuna, Inar je novom kralju Artakserksu poslao glavu njegovog ubijenog rođaka Ahemena.

Perzijski kralj, međutim, nije odustao od Egipta. Nakon višegodišnjih priprema je 456. pne. pokrenut veliki pohod na čelu s perzijskim vojskovođom Megabizom. U teškim borbama je garnizon u Memfisu deblokiran, Haritimid ubijen a Inar ranjen kopljem u bedro te prisiljen povući se u svoja uporišta u Delti. Nakon dvije godine Inarovo uporište je osvojeno, a Inar zajedno s grčkim plaćenicima zarobljen i odveden u Susu.

Inar je nakon toga pogubljen nabijanjem na kolac ili pribijanjem na križ. Antički izvori se razilaze po pitanju kada i kako se to dogodilo. Ktesija navodi da je Megabiz Inara na predaju nagovorio obećavši njemu i grčikim najamnicima život. Međutim, na dvoru je kralja Artakserksa kraljica majka Amestris stalno nutkala da pogubi Inara i njegove pristaše, što je Artakserks nakon nekoliko godina učinio, izazvavši revoltiranog Megabiza da sam digne kratkotrajnu pobunu protiv svog vladara. Tukidid, pak, sugerira kako je Inar pogubljen godine 454. pne. odnosno neposredno nakon gušenja ustanka.

Iako nije uspio u cilju da oslobodi domovinu od perzijske vlasti, Inar je, prema Herodotovim navodima, Perzijancima učinio "više štete nego ijedan čovjek prije njega".

Izvori[uredi - уреди]