Ijekavski izgovor
| srpskohrvatske standardne varijante, dijalekti i govori |
|---|
|
policentrični srpskohrvatski standardni jezik usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti srpska varijanta · hrvatska varijanta · bosanska varijanta · crnogorska varijanta štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski) kajkavski (ekavski · ikavski) čakavski (ikavski · ekavski · ijekavski) torlački (ekavski · našinski) užički · romanosrpski · bunjevački gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski slavenosrpski |
Ijekavski ili jekavski izgovor (također ijekavica ili jekavica, ijekavština ili jekavština), jedan od triju izgovora srpskohrvatskog jezika u kojem je praslavenski samoglasnik jat (ě) zamijenjen u kratkim slogovima sa je [je] (djèca, bjèžati, sjȅna), a u dugim slogovima sa ije [jeː] (dijéte, bijȇg, vijéće). Ijekavski izgovor štokavskog narječja raširen je u štokavskim govorima u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Kordunu, Banovini i velikim dijelovima Slavonije i Baranje, zatim u sjeverozapadnoj Bosni, istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini, Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji. Jekavski izgovor čakavskog narječja iznimka je tek za lastovski ili jekavskočakavski dijalekt, gdje ě daje je i u kratkim i u dugim slogovima. Ijekavski izgovor značajka je bosanskohercegovačkog, crnogorskog i hrvatskog varijeteta srpskohrvatskog standardnog jezika, dok u srpskom varijetetu supostoji uz ekavski izgovor.