Iannis Xenakis

Izvor: Wikipedia
Iannis Xenakis (1975.)

Iannis Xenakis (grč. Ιωάννης Ιάννης Ξενάκης) (29. svibnja 1922.4. veljače 2001.) bio je grčki skladatelj, glazbeni teoretičar i arhitekt. Podrijetlom je bio Grk, rodio se u Rumunjskoj, a većinu svog života proveo je u Francuskoj[1]. Poznat je kao jedan od najvažnijih poslijeratnih avangardnih skladatelja. Xenakis je razvio korištenje matematičkim modela kao što su aplikacije teorija skupova, različite uporabe stohastičnih procesa, teorija igrara, itd. Svojim radom snažno je utjecao na klasniji razvoj elektroničke glazbe.

Među njegovim najvažnijim djelima su Metastaseis (1953.1954.) koji uključuje posebne dijelove za svakog pojedinca orkestra, udaraljačka djela kao što su Psappha (1975.) i Pléïades (1979.), kompozicije sa spatializacijom kao što su Terretektorh (1966.), te niz drugih multimedijskih nastupa koje je Xenakis nazivao politopima. Među brojnim teorijskim glazbenim radovima su knjiga „Oblikovana glazba: Misao i matematika u skladanju“ iz 1971., koja se nerijetko smatra njegovim najvažnijim djelom. Kao arhitekt, Xenakis je prvenstveno poznat po ranoj suradnji s Le Corbusierom[2] na samostanu Sainte Marie de La Tourette, te po Phipilosovom paviljonu na EXPO 58 koji je Xenakis projektirao sam.

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]