Hrvatski idol

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hrvatski Idol
FormatTalent show
Reality show
Game show
KreatorSimon Fuller (originalni britanski format)
VoditeljNikolina Božić
Predrag Šuka
Vinko Štefanac
Zemlja porijekla Hrvatska
Jezik/cihrvatski
Broj sezona2
Produkcija
Trajanje2 do 2,5 sata po emisiji
Emitiranje
Originalni kanalNova TV
Originalno prikazivanje24. travnja 2004.26. veljače 2005.
Eksterni linkovi
Službene stranice

Hrvatski Idol je hrvatska verzija Pop Idola. Dvije sezone Hrvatskog Idola su održane. Prvu sezonu je pobijedila Žanamari Lalić, dok je drugu osvojio Patrick Jurdić. Žanamari je prvu sezonu osvojila sa 54% glasova u finalu, a Patrick Jurdić 50.22%, no pošto je bilo samo 2.296 glasova u finalu druge sezone, Jurdić je dobio sa samo 10 glasova više od drugoplasirane Lidije Bačić. Obadva pobjednika su već pokušali u drugim svjetskim Idol verzijama: Lalić u njemačkom Deutschland sucht den Superstaru, a Jurdić u Austriji i Češkoj. Nijedan natjecatelj nije uspio u tim showovima i ispao je rano.
Iako je prva sezona bila uspješna među publikom, druga je bila znatno lošija, pa se nije nastavljalo a trećom sezonom. 2009. godine, RTL je otkupio prava na emisiju, pa je nastavio sa Idol serijalom u Hrvatskoj sa showom Hrvatska traži zvijezdu.

Sezone[uredi | uredi kod]

Prva sezona[uredi | uredi kod]

Voditelji[uredi | uredi kod]

  • Nikolina Božić
  • Vinko Štefanac

Žiri[uredi | uredi kod]

Audicije[uredi | uredi kod]

Natjecatelji[uredi | uredi kod]

Teme[uredi | uredi kod]

24. travnja: Moj Idol
1. svibnja: Filmske pjesme
8. svibnja: 80-te
15. svibnja: 70-te
22. svibnja: 90-te
29. svibnja: —
5. lipnja: Veliko Finale

Druga sezona[uredi | uredi kod]

Voditelji[uredi | uredi kod]

  • Nikolina Božić
  • Predrag Šuka

Žiri[uredi | uredi kod]

Audicije[uredi | uredi kod]

Natjecatelji[uredi | uredi kod]

Teme[uredi | uredi kod]

15. siječnja: Moj Idol
22. siječnja: Hrvatska večer
29. siječnja: Moja godina rođenja
5. veljače: Filmske pjesme
12. veljače: Dueti
19. veljače: Hitovi br. 1
26. veljače: Veliko Finale

Vanjske veze[uredi | uredi kod]